Nagradu koju dodjeljuje NVO SaNa u saradnji sa mladima dijaspore u kategoriji „Heroji godine“ pripala je Berancu Vladimiru Šćekiću – fotografu koji je svom sugrađaninu i prijatelju Vidosavu Vidoju Simonoviću, ocu četvoro maloljetne djece, donirao dio jetre.
„Kada sam čuo da je Vidoju potrebna jetra i da se niko ne javlja, riješio sam da mu pomognem. Budući da sam i ja u djetinjstvu imao problema i mnogi ljudi su prikupljali novac za mene, to je glavni razlog što sam odlučio da pomognem prijatelju“, započeo je priču Šćekić koji je ovim plemenitim gestom Vidojevu tačku života pretvorio u zarez.
„Odradio sam nalaze i pretrage, pa smo u tom periodu dobili dozvolu da mogu biti potencijalni donor. Ispitivanja i brdo testova radili smo u Kliničkom centru Crne Gore, a sve se to kasnije slalo za Tursku iz koje smo dobili zeleno svijetlo da se sve poklapa, jer je mala vjerovatnoća za to, naročito kada donor i pacijent nijesu u srodstvu“, dodao je Vladimir.
U Tursku su brzo otišli, pri čemu su ljekari prvo razgovarali sa njima o potencijalnim rizicima u toku operacije, a Vladimir je još vise bio odlučan u tome da ostane donor.
Pretrage su se radile svakodnevno, kao i biopsije i nalaze. Jedna od ključnih prepreka bila je Etička komisija, ali je sud dozvolio da se ta transplatacija uradi iako nijesu u srodstvu, pa je operacija ubrzo bila zakazana.
„Operacija je izvršena 09. juna. Mene su odveli u operacionu salu u sedam sati, a Vidoja pola sata nakon mene. Tako su dva tima radila uporedo u istoj operacionoj sali – jedan tim je meni radio operaciju, a drugi je bio sa Vidojem“, prisjećao se Šćekić dok nam je opisivao sve detalje.
Sve je prošlo super i kod jednog i drugog.
„Bili smo srećni što je operacija bila uspješna .Nijednog trenutka nijesmo sumnjali u to, ali je neopisiv osjećaj kad se probudiš i shvatiš da je sve ispalo kako treba. Mi tada nijesmo osjećali bol, budući da je jetra organ koji nema receptore bola, tako da nijesmo imali nikakvih tegoba“, ispričao je Šćekić.
Vidoje je bio mnogo jači i brzo se oporavljao.
„Svaka nagrada je draga, bila velika ili mala“, rekao nam je Vladimir i dodao da sada normalno funkcioniše i dobro se osjeća, jetra se već regenerisala i da nema tog reza ne bi se sjećao da je donirao organ.
„Ljudi treba da imaju više empatije za osobe koje su u problemu, bilo zdrastvene ili bilo koje druge prirode. Svaki čovjek može da bude dobročinitelj, samo je potrebno da pronađe pravi način. Nije neophodno da bude donor organa, već da pokaže humanost i plemenitost čak i u sitnicama. Svako od nas treba svakodnevno da učini makar jedno dobro djelo“, zaključio je Šćekić priču za naš portal.
