Iako su stanovnici andrijevičkog sela Ulotina u više navrata od Vlade tražili sanaciju stare školske zgrade u mjestu Kruševo, nadomak Murine, to se nije desilo, prenose Vijesti.
Konstatuju da taj ruinirani i napušteni objekat, smješten pored regionalnog puta Andrijevica – Plav, dugi niz godina odaje ružnu sliku.
Raspoloživi podaci ukazuju da je škola u Kruševu, kao jedna od najstarijih državnih škola u Crnoj Gori, osnovana još 1882. godine i da je skoro stoljeće predstavljala kulturno obrazovni centar čitavog kraja.
Prije trideset godina, rekonstrukcijom puta Andrijevica – Murino – Plav, škola iz Kruševa je izmještena u novosagrađeni objekat u Ulotini, čime je praktično ozvaničen kraj prosvjetiteljske misije stare zgrade.
Od tada školska zgrada u Kruševu ostavljena je na milost zubu vremena.
“U više navrata smo ukazivali da škola na Kruševu zbog svog prosvjetiteljskog značaja predstavlja svojevrstan kulturno-istorijski spomenik. Isticali smo da je ta zgrada dugi niz godina prepuštena konstantnom propadanju i da bi ovaj objekat trebalo da se svrsta pod posebnu pažnju Ministarstva prosvjete i Ministarstva kulture, kako bi se izvršila njena detaljna sanacija”, pričaju mještani Gornjeg Polimlja.
Tvrde da bi bilo najprihvatljivije da se zgrada bivše škole na Kruševu popravi i pretvori u neku vrstu muzeja.
“Predlažemo da se izvrši sanacija postojeće zgrade na način što bi se pretvorila u neku vrstu etno muzeja u kojem bi se, između ostalog, održavali kulturno zabavni programi. Za tako nešto nijesu potrebna neka naročita sredstva. Zato se iskreno nadamo da će slavni istorijat škole na Kruševu zainteresovati i širu zajednicu i da će se iznaći mogućnost za popravku oronulog objekta, jer je ostavio neizbrisivi trag u istoriji prosvjetiteljstva”, saopštili su mještani.
Veliki broj oronulih i napuštenih seoskih školskih objekata na području Andrijevice i Berana, građenih u vrijeme bivše Jugoslavije ili i ranije, svjedoči o odumiranju sjevera, kao najsiromašnije crnogorske regije i neumitnom odlivu stanovništva.
Da sela i u andrijevičkoj opštini ostaju bez stanovnika svjedoči i oronula školska zgrada u Kutima.
Škola je udaljena je od varoši svega 15-ak kilometara.
“Nekada je tu bilo trideset učenika. Opadanje broja očenika završilo se na kraju zatvaranjem škole. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada, koja se urušava”, pričaju mještani sela Kuti.
Nekadašnji školski objekti urušavaju se i u drugim andrijevičkim selima.
Depopulacija stanovništva je posebno izražena na seoskom području, ali je zabrinjavajuća situacija i u gradskom jezgru u Andrijevici, gdje su se vlasnici na desetine kuća i stanova odavno odselili u neke druge krajeve.
Jedna od školskih zgrada koja je na području beranske opštine prepuštena zubu vremena je ona u selu Ćetkovići, u Šekularu, petnaest kilometara od grada.
Mještani podsjećaju da se ovaj objekat iz godine u godinu sve više urušava, iako je u njemu nastavu nekad pohađalo i do pedeset đaka.
“U toj zgradi je bio i stan za učitelja, dok je njen prizemni dio korišten za okupljanja i razne aktivnosti mještana. Međutim, kako su godine prolazile narod je sve više odlazio. Ništa značajnije nije urađeno u pravcu stvaranja boljih uslova za život u Šekularu”, priča predsjednik Mjesne zajednice Šekular Veselin Davidović.
Prema njegovim riječima, tu su ostali da žive još samo najuporniji, iako i oni svjesni da će selo ubrzo ostati pusto i da će umjesto učeničke graje, zagospodariti ledena tišina.
“Uporedo sa iseljavanjem naroda došlo je i do urušavanja školske zgrade i njenog zatvaranja. Poslije svega ostale su samo zidine nekadašnje škole i sjećanja onih koji su tu sticala prva znanja”, kaže ovaj čovjek.
Još je neopisivo mnogo školskih objekata na ruralnom području koji su pretovoreni u ruševine i o kojima više niko ne vodi brigu, a da neki od njih imaju istorijsku vrijednost, kao onaj u Kruševu kod Ulotine.
Više se ne zna ni kome ovi napušteni i propali objekti pripadaju. Po tome kako izgledaju, ponajprije bi se moglo reći nikome.
Osnovna škola u Konjusima, nekada je imala područna odjeljenja u selima Jošanica, Đuliće, Cecuni i Kuti.
Škola je prije nekoliko decenija brojala blizu 400 učenika da bi se, kako je vrijeme odmicalo, zbog sve prisutnije migracije stanovništa i pada nataliteta, taj broj drastično smanjivao.
Iako sa malim brojem učenika, škola u Konjusima i dalje radi, ali je u međuvremenu došlo do zatvaranja njenih područnih odjeljenja u Jošanici i Cecunima, kao i onog u Kutima čija zgrada se urušava.