Žarko Janković svojim sugrađanima poznat je kao Žarko Sambo i kao Ginisov rekorder, a rođen je 12.06.1983 godine u Beranama gdje je završio osnovnu školu “Radomir Mitrović” i Srednju stručnu školu. Borilačkim vještinama počinje da se bavi u svojoj 16-oj godini na predlog doktorice opšte prakse i to u Džiu Džicu klubu “Panter” iz Berana gdje i kreće njegova sportska pustolovina.
Borilačkim vještinama ste počeli da se bavite u 16-oj godini, kako je tekao taj put?
Sa borilačkim vještinama sam započeo u Džiu Džicu klubu “Panter”, tu sam se zadržao dvije godine nakon čega prelazim u klub borilačkih vještina “Ris” gdje ostvarujem i prve značajnije rezultate a kao dokaz uspješnosti tu je veliki broj medalja i priznanja sa kako državnih tako i balkanskih, evropskih i svjetskih takmičenja.
Šta je to najviše odgovaralo Vašem senzibilitetu?
Ono gdje ja najviše pronalazim sebe jeste samoodbrana i Sambo.
Ljubav prema Sambu ovjekovječili ste i osnivanjem kluba…
Odlučio sam da 2010. godine osnujem svoj klub i tako je nastao “Sambo Klub Berane”, kojim rukovodim sa svojim saradnicima. Već 2011. godine organizatori smo “Prvenstva zemalja ex Jugoslavije” koje je održano u Bijelom Polju i koje je okupilo sve zemlje bivše Jugoslavije sa preko 400 takmičara. Potom dobijamo organizaciju “Otvoren Sambo kupa Crne Gore” u Beranama koji je okupio veliki broj takmičara u sada već bivšoj hali sportova pod Jasikovcem. Godinu nakon toga, odnosno 2012. godine organizatori smo prvog “Champion Combat Night 1” u Beranama na kojem smo okupili legende Beranskog sporta od kojih izdvajamo Radomira Raja Božovića koji je proslavio naš grad.
Koji su to još važni događaji po Vama?
Pored ovih događaja organizatori smo “Memorijalnog turnira Dr Savka Šabotić” koji se održava svake godine, Champion Night Mma, Champion Fight 2, Martial Arts Day Montenegro, International Karate Wtka championship i mnogih drugih turnira.
Organizator ste i nedavno održanog prvog istorijskog Prvenstva Crne Gore i Muay thai sportu. Kako doživljavate ovo iskustvo?
Da upravo tako. Od strane Muay thai saveza sam dobio poziv da budem organizator tog istorijskog prvenstva i mogu Vam reći da mi je to bila velika čast i zahvalio bih se Milojku Vračaru i ostalim ljudima iz Muay thai saveza Crne Gore na povjerenju, koje smo moj tim i ja i Muay thai sekcija Berane opravdali.
Zanimljivo je i Vaše ponznanstvo sa Muhamedom H. K.. Recte nam nešto više o tome.
Ono što je obilježilo i proslavilo mene kao sportistu i moj grad kao i državu je to što sam se 2016. godine u Njemačkom gradu Hamburgu upoznao sa Muhamedom Hammerhamad Kahrimanovićem koji drži 13. Ginisovih rekorda. Upoznali smo se na Martial Arts Day 2016 u Hamburgu gdje sam bio jedan od predavača a on sudija ispred Rekord Instituta Njemačke i Ginisa. U večernjim satima uz večeru i priču on je pitao zašto ne pokušam da skinem neki rekord na šta sam ja odgovorio:,, Nisam o tome razmišljao ali nije loša ideja”. Međutim na tome se sve završilo. Posle par dana čuli smo se i on je predložio rekord, ja sam prihvatio bez razmišljanja.
Šta se dogodilo nakon toga?
U septembru 2016. godine u sklopu Memorijalnig turnira i Svjetskog kyokushinkai takmičenja organizovao sam i Dan Svjetskih rekorda gdje sam sa trona skinuo Amerikanca i postao prvi rekorder u disciplini Tamishivari (Tehnika lomljenja). U martu 2017. gubim rekord tj rekord mi obara Austijanac u Bosni i Hercegovini postavivši rekord od 78 polomljenih plata za 21 sekundu. U Novembru 2017. dobio sam poziv da učustvujem na danu Ginisovih i Svjetskih rekorda u Tuzli i prihvatio sam poziv gdje sam i vratio rekord u svoje ruke polomivši 82 plate za 9,74 sekunde.
Jednom laiku lomljenje plata laktom djeluje kao nemoguća misija pogotovo sa živim jajetom u ruci, koja je tajna?
Mora se biti psihički spremno prije svega, ne radi se snagom tijela već uma, mora se odvojiti ručni zglob od lakta a to može samo psihički, jer ako se stegne šaka i prilikom udarca laktom jaje puca.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Moj radni dan što se tiče sporta počinje tako što odem na jutarnji trening sa djecom, potom započinjem jedan mali ritual i polomim par puta plate a onda slijedi odmor do posle podnevnih sati kada počinje trening Sambo i MMA sa članovima kluba. Nakon toga vraćam se vježbanju za Ginisov rekord, polomim par redova plata i zatim slijedi odmor do narednog dana.
Radite sa mladim ljudima i djecom, koja je Vaša poruka njima?
Moj moto je “Skloniti djecu sa ulica”, jer nažalost sve više i više je raznih poroka i drugih loših stvari oko nas, a moje mišljenje je da je jedan od načina edukacije sport. Zato negdje pronalazim da je i moj zadatak da iskoristim svoje znanje i pomognm omladini makar u svom gradu.
Nosilac ste velikog broja priznanja i nagrada, koja su Vama najznačajnija?
Iskreno teško je odvojiti bilo koje priznanje ili nagradu jer svaka ima svoju draž i nešto posebno. Iza svake stoji rad i posvećenost, a kada neko to prepozna to je ono što negdje najviše značaj ima.
Ko Vam je najveća podrška?
Najveća podrška mi je moja porodica ,prijatelji i ljudi (sponzori )koji su uvijek uz mene. Kroz svoj rad upoznao sam mnogo ljudi i dosta njih je uticalo da sam danas tu gdje jesam. Zahvalio bih se: Opštini Berane, Petnjica, Bijelo Polje, Pljevlja, Podgorica, Andrijevica kao i Miloradu Saviću iz Leverkuzena i mentoru Muhamedu Hammerhamadu Kahrimanoviću.