Ovaj veliki svetitelj bijaše episkop u Magneziji i strada za Hrista u svojoj stotrinaestoj godini. Kada nasta strašno gonjenje hrišćana, u vrijeme cara Septimija Severa, starac Haralampije ne krijaše se od gonitelja, nego slobodno i javno propovijedaše vjeru Hristovu. Sve muke je izdržao , kao u tuđem tijelu, a kad s njega živu kožu odraše, svetac reče carskim vojnicima: ,,Hvala vam, braćo, za to što ostrugavši moje staro tijelo, vi obnoviste duh moj za novi, vječni život”. Mnogobrojna čudesa učini, i mnoge u vjeru obrati. Čak i careva kći Galina napusti neznaboštvo svog oca i posta hrišćanka. Osuđen na smrt, i izveden na gubilište, sveti Haralampije uzdiže ruke k nebu i pomoli se Bogu za sve ljude, da im Bog dade tjelesno zdravlje i duševno spasenje, i da im umnoži plodove zemaljske. On reče: ,,Gospode, ti znaš da su ljudi meso i krv; oprosti im grijehe, i izlij blagodat Tvoju na sve!” Posle molitve ovaj sveti starac predade dušu svoju Bogu, prije nego što dželat spusti mač na njegov vrat.
Strada 202. godine. Njegovo tijelo uze Galina i časno ga sahrani.