Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Sretenje Gospodnje, jedan od velikih Gospodnjih praznika koji se slavi 15. februara po gregorijanskom, odnosno 2. februara po julijanskom kalendaru.
Prema crkvenom predanju, četrdeset dana nakon rođenja Isusa Hrista, Presveta Bogorodica i Josif donijeli su dijete u Jerusalimski hram, kako bi ispunili zakon.U hramu ih je dočekao starac Simeon Bogoprimac, kojem je, po obećanju, bilo rečeno da neće umrijeti dok ne vidi Spasitelja. Uzevši Hrista u naručje, Simeon je izgovorio riječi koje se i danas čitaju na bogosluženjima:”Sad otpuštaš slugu svojega, Gospode…”
Sretenje simbolizuje susret Boga i čovjeka, ali i susret Starog i Novog zavjeta. U duhovnom smislu, ovaj praznik podsjeća na važnost prepoznavanja istine, vjere i svjetlosti u sopstvenom životu.
U narodnom predanju, Sretenje je i dan kada se “susreću zima i proljeće”. Vjeruje se da, ako je tog dana sunčano, zima će još potrajati, dok oblačno vrijeme nagovještava skori dolazak proljeća.
Sretenje Gospodnje zauzima posebno mjesto u kalendaru pravoslavnih crkava, kao praznik duboke simbolike i duhovne poruke – da je svaki susret prilika za preobražaj i novo razumijevanje života.
Za vjernike, ovaj dan je poziv na mir, strpljenje i zahvalnost, ali i podsjetnik da se prava svjetlost prepoznaje srcem.