“Bijedni ljudi” (rus. Бедные люди) je prvi roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, poznat i pod imenom “Jadni ljudi”. Prvi put je objavljen 1846. godine u časopisu “Petrogradski zbornik“. Dostojevski je Bijedne ljude pisao preko devet mjeseci. Roman je pohvalio slavni kritičar Belinski koji je Dostojevskog proglasio novim Gogoljem.
Roman govori o vezi između jednog starijeg čovjeka, koji radi kao državni činovnik, i djevojke, njegove rođake. Roman je u pismima i sam Dostojevski prikazuje bijedu koju žive obični ljudi u tadašnjoj Rusiji. Sam roman je prvjenac Dostojevskog i revolucionarnog je karaktera, u smislu kretanja književnosti ka modernizmu. Junaci ovog romana, razmjenjuju pisma i u njima opisuju jedno drugom svoj svakodnevni, bijedan i jadan život, pun patnje, intriga, spletki…