Mnogo je knjiga, koje bi svaki čovjek trebalo da pročita, jer davno smo naučili da je knjiga najtiši i najmudriji učitelj.
Kada ste me pitali koju bi knjigu trebalo pročitati, iako sam zaljubljenik u književnost, u glavi mi je bilo samo jedno djelo, djelo napisano perom maestralnog Meše Selimovića.
Riječ je o romanu “Derviš i smrt”, romanu lika u čijem središtu je ličnost Ahmeda Nurudina.
I ne, nije ovo samo roman lika, on je mnogo više od toga. Ovo je i psihiloški i filozofski roman, jer čitajući postajemo nijemi svjedoci ispovijesti junaka, ali i istine da je čovjek biće koje vječito traga za smislom sopstvene egzistencije.
Čitajući upoznajemo se sa Nurudinom kroz njegove duge monologe, njegova vječita preispitivanja sopstvenih postupaka, njegova survavanja i pokušaje da ustane i nastavi da hoda kroz život.
Iako Ahmedov život miriše na još jedno saznanje o porazu, ne smijemo čak ni pomisliti da je riječ o knjizi koja između korica skriva samo bezizlazne situacije, nedostatak nade i prokockane šanse.
Negdje sam čula da je neko rekao da je nesrećnih ljudi uvijek bilo i biće ih.
Istina, ali Selimović u romanu od riječi kroji i junake koji govore o onoj drugoj strani života-vedrijoj.
U knjizi ćete naići i na sudbine koje su potpuno drugačije od sudbine glavnog junaka.
Upoznaćete se sa Hasanom koji je primjer pravog prijatelja, primjer čovjeka koji vjeruje u onu ljepšu stranu života, bića koje je oslobođeno svih okova, nesebičnog stvorenja koje voli da živi, a ne da životari. Negdje se stiče utisak da je Hasan sve ono što je Nurudin želio da bude, a nije mogao.
Selimović stvara savršen prikaz metafizičkog i egzistencijalnog svijeta.
U ovom romanu ćete naići na brojne istine o životu, religiji, društvu, prijateljstvu.
Čitajući o životu Ahmeda Nurudina, shvatićete da se ovdje ne radi o sudbini pojedinca, već o sukobu sa životom koji je svevremen.
Kroz glavu će vam prolaziti brojna pitanja poput pitanja odnosa čovjeka i svijeta ili onog da li čovjek ima pravo da živi slušajući glas sopstvenog srca ili je neminovno da se pokori diktatu društva, da li je religija zaista važnija od čovjeka i da li je čovjek predodređen da pati ili ipak da otkrije ono plemenitije lice života i da li je čovjek u stanju da se suprotstavi spoljašnjim silama, pa makar postao jedini pobunjenik u svojoj okolini?
Odgovore na ova i brojna druga pitanja daje neprevaziđeni Meša Selimović stvarajući na umjetnički način sliku realnog života.
