Po povratku u okolinu Pariza nakon godina provedenih na putu junak knjige Petera Handkea primoran je da ponovo napusti svoj dom. Povod? Osvetnički pohod radi ispravljanja nepravde načinjene njegovoj pokojnoj, „svetoj“ majci, koju je jedna novinarka oklevetala insinuirajući da je bila simpatizerka Trećeg rajha. Gdje pronaći saučesnike za sprovođenje ovog plana? Zapravo, može li se ovdje uopšte govoriti o planu ili je pak riječ o impulsivnom gestu, pokretu bez unaprijed zadatog cilja?

Ovdje se još jednom potvrđuje iskustvo svih onih putnika koje pripovjedač Handke pusti da odu od kuće: „Postojao je on, taj jedan plan. On postoji. Ali taj plan nije moj… time što sam se najpre kretao u pogrešnom pravcu, bio sam deo plana.“ Prvobitna namjera će, tako, imati sasvim neočekivan ishod, koji je ipak proistekao iz svjesne odluke pisca: samo ono što postoji u stvarnim istorijskim zbivanjima priznato je u pisanoj povjesti, i obrnuto, istorija postaje stvarnost samo ako je vrijedna priče.

„Nije Drugi mač sačinjen od čelika, već je to samo pripovedanje. Legenda? Možda. Ali književnost u ovom slučaju odnosi pobedu.“ Süddeutsche Zeitung

„Vešto preplitanje uzvišenosti i farse, stvarnog besa i parodije, apodiktičnog govora i čestica svakodnevnog jezika. Majska povest je lagana poput prolećnog povetarca, ali je istovremeno ’ozbiljna igra’ u stilu starih majstora.“ Die Zeit