“Ja sam Stefan Bošković i završio sam 4. razred Gimnazije „Panto Mališić“. Od malena su me zanimale prirodne nauke, pa sam i u školi najviše pažnje posvećivao njima. Dugogodišnji sam takmičar iz fizike i tokom svog osnovnog i srednjeg obrazovanja sam osvajao nagrade na državnim i međunarodnim takmičenjima iz fizike. Za svoj budući poziv izabrao sam elektrotehniku i informacione tehnologije. Pored toga, volim volonterizam i aktivno učešće u društvu”, započinje priču za naš portal ovaj talentovani i daroviti momak momak, koji je ove školske godine proglašen za đaka generacije Ginazije Panto Mališić.
Školovanje nastavljaš u Njemačkoj? Reci nam o tome nešto, šta ćeš učiti, u kom gradu? Kako si dobio stipendiju?
Svoje školovanje nastavljam u Njemačkoj i to za mene predstavlja ujedno i veliki izazov, ali i veliku čast što sam izabran za dobitnika stipendije. Studiraću elektrotehniku i informacione tehnologije, a za grad još uvijek treba da se odlučim. Zahvalnost na mogućnosti da uopšte apliciram za stipendiju dugujem školi, jer Gimnazija je jedna od dvije škole u Crnoj Gori u kojoj se njemački uči po posebnom programu, što je uslov za prijavu. Ove godine Vlada Njemačke je dodijelila 100 stipendija stranim studentima i ponosan sam što sam se našao među njima.
Da li si uzbuđen zbog velike promjene sredine?
Svakako da jesam i iščekivanje je veliko, mada postoji i određena doza nesigurnosti, ali shvatam da su promjene u životu neminovne i osoba sam koja sebi uvijek postavlja izazove, a iz njih uvijek proistekne nešto dobro, koliko god oni možda ponekad bili teški. Siguran sam da će ovo predstavljati prije svega jedno veliko životno iskustvo.
Proglašen si i za đaka generacije. Koliko je rada, truda i odricanja bilo potrebno da stekneš ovo zvanje? Šta ono za tebe znači?
Titula đaka generacije za mene prije svega predstavlja potvrdu i priznanje za moj rad tokom posljednje četiri godine. Beranska gimnazija ima sjajne učenike i čast mi je što sam upravo ja proglašen za najboljeg učenika svoje generacije. Što se tiče truda i odricanja, najbitnije je imati kontinuitet u radu i voljeti ono što radiš. Ovo zvanje je došlo kao posljedica izgrađenih radnih navika i predanosti obrazovanju.
Dobro govoriš engleski, da li imaš u planu da naučiš i neki drugi jezik?
Znanje jezika je u današnjem društvu imperativ i smatram da svi tome trebaju da poklanjaju posebnu pažnju. Pored engleskog, govorim i njemački jezik samim tim da ću da studiram na njemačkom, a u budućnosti želim da poboljšam svoje znanje ruskog, na kojem trenutno znam osnovne stvari.
Član si Debatnog kluba Gimnazije. Osvajali ste nagrade, koje? I ovaj klub ima dugu tradiciju, šta je za tebe značilo što si bio član ovog kluba?
Članstvo u Debatnom klubu i sve osvojene nagrade za mene su veoma posebni jer prije par godina ne bih mogao zamisliti sebe u nečemu što zahtijeva govorničke sposobnosti. Kroz izborni predmet debate sam razvio svoje retoričke vještine i zatim kasnije postao član tima koji je osvojio „Mislionicu“, televizijsko takmičenje RTCG i osvojio drugo mjesto na međunarodnom takmičenju u debati „Budva Open 2022“. Čast mi je što sam doprinio uspjesima našeg debatnog kluba i što sam nastavio dugogodišnju tradiciju visokih plasmana.
Koji su ti drugi hobiji?
Bavim se omladinskim aktivizmom, volontiram i smatram da je veoma bitno da mladi dobiju veću ulogu u društvu. Delegat sam Unije srednjoškolaca Crne Gore, koja se bavi problemima i potrebama srednjoškolaca i član NVO koje se uglavnom bave omladinskim politikama i društvenim pitanjima.
Kako usklađuješ sve obaveze?
Organizacija vremena mi je nekako prešla u naviku, kako sam uvijek morao da rasporedim učenje, druženje, izlaske, putovanja i to mi ne predstavlja problem. Smatram da je najvažnije da se obaveze ne zapostavljaju i da se sve završava na vrijeme.
Od koga imaš najveću podršku?
Moji roditelji su mi uvijek bili vjetar u leđa i ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez njih. Uvijek su pružali svaku vrstu podrške i veoma sam zahvalan na svemu što su mi omogućili i nadam se da ću imati priliku da im sve to jednog dana i vratim.
Koji su tvoji najveći uspjesi?
Svaki uspjeh, bilo akademski ili ne, ima posebnu vrijednost i ne mogu izdvojiti najveće, jer su svi oni podjednako veliki. Ponosan sam na mnogo stvari, a svojim najvećim uspjehom smatram odrastanje u osobu koja sada jesam, čemu su doprinijeli svi zasebni uspjesi.
Planovi?
Nisam osoba koja voli da planira svoju budućnost, volim da stvari dolaze spontano. A takođe sam i dosta neodlučan da bih pravio velike planove, tako da mi najbolje pada da stvari idu svojim tokom.
Poruka vršnjacima?