“Ja sam Stefan Bošković i završio sam 4. razred Gimnazije „Panto Mališić“. Od malena su me zanimale prirodne nauke, pa sam i u školi najviše pažnje posvećivao njima. Dugogodišnji sam takmičar iz fizike i tokom svog osnovnog i srednjeg obrazovanja sam osvajao nagrade na državnim i međunarodnim takmičenjima iz fizike. Za svoj budući poziv izabrao sam elektrotehniku i informacione tehnologije. Pored toga, volim volonterizam i aktivno učešće u društvu”, započinje priču za naš portal ovaj talentovani i daroviti momak momak, koji je ove školske godine proglašen za đaka generacije Ginazije Panto Mališić.
Školovanje nastavljaš u Njemačkoj? Reci nam o tome nešto, šta ćeš učiti, u kom gradu? Kako si dobio stipendiju?
Svoje školovanje nastavljam u Njemačkoj i to za mene predstavlja ujedno i veliki izazov, ali i veliku čast što sam izabran za dobitnika stipendije. Studiraću elektrotehniku i informacione tehnologije, a za grad još uvijek treba da se odlučim. Zahvalnost na mogućnosti da uopšte apliciram za stipendiju dugujem školi, jer Gimnazija je jedna od dvije škole u Crnoj Gori u kojoj se njemački uči po posebnom programu, što je uslov za prijavu. Ove godine Vlada Njemačke je dodijelila 100 stipendija stranim studentima i ponosan sam što sam se našao među njima.
Da li si uzbuđen zbog velike promjene sredine?
Svakako da jesam i iščekivanje je veliko, mada postoji i određena doza nesigurnosti, ali shvatam da su promjene u životu neminovne i osoba sam koja sebi uvijek postavlja izazove, a iz njih uvijek proistekne nešto dobro, koliko god oni možda ponekad bili teški. Siguran sam da će ovo predstavljati prije svega jedno veliko životno iskustvo.
Proglašen si i za đaka generacije. Koliko je rada, truda i odricanja bilo potrebno da stekneš ovo zvanje? Šta ono za tebe znači?
Titula đaka generacije za mene prije svega predstavlja potvrdu i priznanje za moj rad tokom posljednje četiri godine. Beranska gimnazija ima sjajne učenike i čast mi je što sam upravo ja proglašen za najboljeg učenika svoje generacije. Što se tiče truda i odricanja, najbitnije je imati kontinuitet u radu i voljeti ono što radiš. Ovo zvanje je došlo kao posljedica izgrađenih radnih navika i predanosti obrazovanju.
Dobro govoriš engleski, da li imaš u planu da naučiš i neki drugi jezik?
Znanje jezika je u današnjem društvu imperativ i smatram da svi tome trebaju da poklanjaju posebnu pažnju. Pored engleskog, govorim i njemački jezik samim tim da ću da studiram na njemačkom, a u budućnosti želim da poboljšam svoje znanje ruskog, na kojem trenutno znam osnovne stvari.
Član si Debatnog kluba Gimnazije. Osvajali ste nagrade, koje? I ovaj klub ima dugu tradiciju, šta je za tebe značilo što si bio član ovog kluba?
Članstvo u Debatnom klubu i sve osvojene nagrade za mene su veoma posebni jer prije par godina ne bih mogao zamisliti sebe u nečemu što zahtijeva govorničke sposobnosti. Kroz izborni predmet debate sam razvio svoje retoričke vještine i zatim kasnije postao član tima koji je osvojio „Mislionicu“, televizijsko takmičenje RTCG i osvojio drugo mjesto na međunarodnom takmičenju u debati „Budva Open 2022“. Čast mi je što sam doprinio uspjesima našeg debatnog kluba i što sam nastavio dugogodišnju tradiciju visokih plasmana.
Koji su ti drugi hobiji?
Bavim se omladinskim aktivizmom, volontiram i smatram da je veoma bitno da mladi dobiju veću ulogu u društvu. Delegat sam Unije srednjoškolaca Crne Gore, koja se bavi problemima i potrebama srednjoškolaca i član NVO koje se uglavnom bave omladinskim politikama i društvenim pitanjima.
Kako usklađuješ sve obaveze?
Organizacija vremena mi je nekako prešla u naviku, kako sam uvijek morao da rasporedim učenje, druženje, izlaske, putovanja i to mi ne predstavlja problem. Smatram da je najvažnije da se obaveze ne zapostavljaju i da se sve završava na vrijeme.
Od koga imaš najveću podršku?
Moji roditelji su mi uvijek bili vjetar u leđa i ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez njih. Uvijek su pružali svaku vrstu podrške i veoma sam zahvalan na svemu što su mi omogućili i nadam se da ću imati priliku da im sve to jednog dana i vratim.
Koji su tvoji najveći uspjesi?
Svaki uspjeh, bilo akademski ili ne, ima posebnu vrijednost i ne mogu izdvojiti najveće, jer su svi oni podjednako veliki. Ponosan sam na mnogo stvari, a svojim najvećim uspjehom smatram odrastanje u osobu koja sada jesam, čemu su doprinijeli svi zasebni uspjesi.
Planovi?
Nisam osoba koja voli da planira svoju budućnost, volim da stvari dolaze spontano. A takođe sam i dosta neodlučan da bih pravio velike planove, tako da mi najbolje pada da stvari idu svojim tokom.
Poruka vršnjacima?
Moja poruka je najbolje izražena citatom „Obrazovanje je zlatni ključ slobode.“ Mladi treba da rade na sebi putem svog obrazovanja, bilo formalnog ili neformalnog. Smatram da je to jedini način da stvorimo ono društvo kojem neprestano težimo.
