Stefan Uroš III Nemanjić (oko 1276. ili oko 1284.— 11. novembar 1331), poznatiji kao Stefan Dečanski, bio je kralj Srbije iz porodice Nemanjića, sin kralja Milutina (1282—1321) i otac Dušana Silnog (kralj 1331—1346, car 1346—1355). Ne zna se da li mu je majka bila Ana Tarter ili Jelena. Bio je oženjen bugarskom princezom Teodorom sa kojom je imao sinove Dušana i Dušicu i ćerku Jelenu. Bio je taoc Tatara od 1292. do oko 1297. godine. Kada se vratio, oženio se sa Teodorom i dobio je na upravu Zetu. 1313. ili 1314. godine podiže pobunu protiv Milutina, gdje biva pobijeđen, oslijepljen i poslat u Carigrad, u kojem je boravio sedam godina. Kada je Milutin umro 1321. godine, on se vraća u Srbiju i započinje građanski rat između Konsantina i njega oko prijestola, prijesto je osvojio Stefan Dečanski i krunisao se za kralja šestog januara 1322. godine.
Kasnije se pobunio oko prestola i Vladislav, ali je bio poražen kod Rudnika i ostatak života je proveo u Ugarskoj. Odmah nakon preuzimanja vlasti Stefanu Dečanskom je umrla žena Teodora. Ušao je u konflikt sa Dubrovnikom, pa posle i u rat, što je iskoristio bosanski ban i zauzeo Hum 1326. godine. U to vrijeme se oženio Marijom Paleolog. U Vizantiji je došlo do građanskog rata, između Andronika II Paleologa i Andronika III Paleologa, Stefan Dečanski je stao na stranu Andronika II, ali nije vršio nikakve bitne vojne operacije, kasnije je rat pobjedio Andronik III. On posle sklapa savez sa Bugarskom protiv Srbije i 1330. godine objavljuju rat. Stefan Dečanski je na pametan način pobijedio bugarsku vojsku u bici kod Velbužda 28. juna 1330. godine posle čega je Vizantija potpisala mir i time je stvorio od Srbije najmoćniju silu na Balkanskom poluostrvu. Posle ovih uspjeha, trebalo je da dođe i osvoji Trnovo, ali se sastao sa Bugarima i potpisao mir da na prestolu budu njegova sestra Ana i njen sin Jovan, što se vlasteli nikako nije svidjelo. Stefan Dušan počinje da postaje nelojalan uz podršku vlastele i u avgustu 1331. godine diže pobunu protiv njega i Stefan Dečanski biva zarobljen kod Nerodimlja i prebačen u tamnicu u Zvečane, gde je umro pod nerazjašnjenim okolnostima 11. novembra 1331. godine, a Stefan Dušan se krunisao za kralja osmog septembra 1331. godine.
Podigao je manastir Visoki Dečani prema kome je nazvan Dečanski. Srpska pravoslavna crkva ga je kanonizovala kao svetog kralja.
Nije jasno ko je bila majka Stefana Uroša III i kada je on rođen. Izgleda da je rođen iz nezakonitog braka kralja Milutina i srpske plemkinje Jelene ili Ane Terter. Prema istraživačima koji misle da je Jelenin sin on je rođen oko 1276, a oni koji misle da je Anin sin, Stefan Uroš III je rođen posle 1284.
Uprkos tome što je Stefan Uroš III vjerovatno rođen iz nezakonitog braka do pobune protiv oca (1313/14) on je bio označen za naslednika prestola. O tome jasno svjedoči njegovo ime. Prvo pouzdano pojavljivanje Stefana Uroša III u izvorima vezano je za vazalni položaj Srbije prema Tatarima. Oko 1292. kralj Stefan Uroš II Milutin je sa bratom Dragutinom preoteo od Bugara oblast Braničeva, ali je to dovelo do rata sa bugarskim vladarem Vidina Šišmanom. Kada je Srbija porazila i Šišmana i osvojila Vidin, zaprijetila je opasnost da bude napadnuta od Šišmanovog vrhovnog gospodara tatarskog kana Nogaja. Da bi izbjegao sukob sa njim Stefan Uroš II Milutin je morao Tatarima poslati kao taoce svog sina Stefana Uroša III i još nekoliko članova iz vlasteoskih kuća. Srbija je postala vazal tatarskog kana Nogaja 1293/94. Stefan Uroš III je ostao među Tatarima najmanje do 1297. godine, tj. početka njihovog rata oko vlasti, a možda i do Nogajeve smrti i pogibije u tom sukobu 1299. Sa pogibijom Nogaja Srbija je prestala biti vazal Tatara.
Godine 1299. kralj Milutin se oženio po peti put, ćerkom vizantijskog cara Andronika II PaleologaSimonidom. Milutinova četvrta žena Ana Terter bila je predata caru, a brak sa njom proglašen nevažećim. U početku to nije uticalo na položaj Stefana Uroša III. Posle povratka od Tatara, on je poslat u Zetu kao očev namjesnik i naslednik. U to vrijeme Uroš III je bio oženjen Teodorom, ćerkom bugarskog cara Smilca. Verovatno dok je upravljao Zetom Uroš III je dobio dva sina, a pored njih poznato je da je imao :
Dušan (1308/1309. ili 1311/1312—1355), koji je bio srpski kralj a potom car (1331—1355)
Dušic, umro u Carigradu oko 1318.
Jelena, udata za Mladena III Šubića, umrla posle 1355.
Ipak, ono što je zanimljivo, jeste legenda vezana za Stefanovu smrt o prokletstvu Dušanovih kasnijih potomaka, a kasnije i cijele srpske države.
Naime Stefan je, kada su došli ljudi da ga ubiju, prokleo sina i njegove potomke. Mada se ovo prokletstvo nije ispunilo na sinu, palo je ipak na njegova unuka Uroša, koji je izgubio Carstvo. Ova legenda je trajala mnogo vjekova, a svi su se tog prokletstva sjetili onda kada je knez Lazar sa svojim ratnicima pao na Kosovu, a Srbija pala pod Turke.