Na fotografijama, koje su nam poslali studenti Univerziteta Crne Gore, nalazi se enterijer crnogorskih studentskih domova, iako podsjećaju na kadrove neke napuštene kuće iz horor filmova. Ipak, studentski život je poznat kao period kada su mladi, čak i uz posao, finansijski zavisni od roditelja, i nemaju taj luksuz da biraju smještaj. Studenti su decenijama od prostorija čije je zidove prekrivala buđ i vlaga, i lavora koji su ih štitili od kiše, umjesto funkcionalnih krovova, pravili dom – i to druženjem, muzikom, optimizmom kako će se njihovo učenje isplatiti i da ih čeka bolje sjutra.
Dosadašnja praksa “kupovine” mjesta u Domu, je uprkos svim (ne)uslovima, studentima olakšavala studije. Međutim, studenti su sada primorani tražiti alternative, a opšte je poznato kako rast cijene stanova utiče i na malo dublji džep, a kamoli studentski.
O aktuelnim problemima u domovima i rješavanju problema iseljavanjem studenta, obratili su nam se sami studenti, a njihovo saopštenje možete pročitati u cjelosti.
“Šta se krije iza prodaje domova?
Naučeni na doskorašnju praksu, studenti koji nisu mogli ostvariti pravo na dom, ili konkurisati za isti bili su primorani izdvojiti novac i platiti mjesto svom kolegi ili koleginici, koji je odlučio da na muci svojeg kolege zaradi novac. Studentski dom bi trebao biti mjesto, gdje bi studenti imali krov nad glavom i mirno spremali svoje ispite, u praksi nije tako. Pored loših uslova, krovova koji prokišnjavaju, vlažnih i neklimatizovanih soba, namještaja starog blizu 40 godina, studenti su opet primorani živjeti u studentskom domu, jer nemaju đe. Zatim bi na leđima svojih roditelja ili na sopstvenim, izdvojili i do 500 eura svake godine, kako bi mogli ostati u domu, a opet se osjećali krivim znajući da su to mjesto kupili, a ne da im pripada, jer su oni ipak studenti. Postavlja se pitanje, kome je ta praksa najviše odgovarala?
Odgovarala je upravo onima koji su tu prodaju sprovodili, dobrim dijelom u njoj i učestvovali. Problem je nastao, kada je jedan roditelj, ušao u Ministarstvo i rekao da je jednom djetetu kupio dom i dao 500e, da mu sad na studije dolazi drugo dijete i da on 1000 eura nema. Rešenje od Ministarstva i uprave doma je došlo veoma brzo. Umjesto da prošire kapacitete, da naprave nova mjesta i ekonomske cijene za studente, oni su djelovali drugačije, izbacili su sve pomoćne krevete, riješili su da izbace studente iz doma, po cijenu da dom ove godine ostane prazan. Ono u čemu su godinama učestvovali neki od njih, pod izgovorom da čine studentima uslugu, riješili su da izbrišu preko noći. Kome su tu uslugu činili, da li STUDENTU koji je mora da odvoji 500 eura da bi bio u STUDENTSKOM domu, ili sebi, jer je takav sistem bio idealan za ubacivanje studenata “preko veze” uzimanja novca “na ruke” i sličnih malverzacija.
Nakon višenedeljne borbe, razgovora sa upravom doma i Ministarstvom prosvjete, studenti su naišli na razumjevanje nove Ministarke Anđele Jakšić-Stojanović.
Svjesna problema koji se akumulirao decenijama, potražiće kako trajno, tako i privremeno rješenje za NSRS studente. Međutim, uprava doma je na svoju ruku rekla da će izvršiti iseljenja takvih studenata.
Odluka je donešena, iz doma moraju iseliti studenti, koji imaju famozni status NSRS, ili ne baš svi. U pravilniku ne stoji da NSRS studenti mogu zadužiti dom, ali ga neki od njih nekako zaduže. NSRS studenti nisu pogodni za dom, ali su neki od njih ipak pogodni za određene studentske organizacije, preko kojih na kraju i zaduže mjesto. Oni ne mogu biti u domu, ali NEKI od njih mogu biti u krovnim organizacijama studenata, a samim tim i ti odabrani, mogu biti u domu. Sve bi bilo smiješno, da nije žalosno.
Sjetite se toga, da će ove godine, neko dijete iz Berana ostati u Beranama sa diplomom luče B, jer neće moći da ostvari pravo na dom, a po ovakvoj cijeni stanova ne može biti u Podgorici, sjetite se da će se neki student završne godine sa 3 ili 4 ispita vratiti kući jer neće moći plaćati privatan smještaj. Na kraju se sjetite toga, zašto nam mladi odlaze iz zemlje, kako je moguće da na 25000 studenata imamo 1200 mjesta u domu i kako je omlet skuplji za studenta, nego za poslanika”, navodi se u saopštenju studenata.
