Organska proizvodnja u Crnoj Gori iz godine u godinu raste. To je, kako su u Ministarstvu poljoprivrede kazali za TVCG, dovoljno za jedan dio domaćeg tržišta, dok je o izvozu, kako su kazali, još rano govoriti. Mijenja se i svijest potrošača jer sve više shvataju koliko su važni organski proizvodi koji su im, osim u trgovinama i pijacama, sve više dostupni i onlajn.
Raste broj proizvođača organskih proizvoda u Crnoj Gori. Ove godine u registru ih je 50 novih.
Sertifikat sa oznakom organskog proizvoda ove godine dobio je proizvođač jagode, kupine i trešnje Ivan Zuber. Proizvode, kojima su stekli povjerenje kupaca, prodaju direktno.
“To su individualne mušterije, mi imamo Fejsbuk stranicu i Instagram,tako je puno ljudi saznalo za nas i `od uha do uha`, dobar glas se čuje i tako ljudi preporučuju”, kazao je Zuber.
I dok on direktno sarađuje sa kupcima, mnogi proizvođači su put do trpeze našli preko zdrave hrane. Nutricionista Snežana Fatić raširila je mrežu kupaca na jugu i u Podgorici.
Naručene proizvode od različitih proizvođača dostavljaju kupcima na adresu.
“To su roditelji sa malom djecom. Postoji grupa ljudi koji su bolesnici, koji takođe moraju voditi računa o svojoj ishrani koji su otvorene svijesti”, kazala je Fatić.
Svijest o zdravoj hrani polako se razvija.
Podgoričani kažu da obično kupuju na pijaci i biraju proizvode koji su došli direktno a sela, da se trude da kupuju organsko.
I baš zato što crnogorski kupac bira provjeren proizvod Ivan Zuber zaobilazi markete.
“Ako bi išli na velike markete tu bi ugradnja na tu našu cijenu bila visoka i to bi rezultiralo previsokom cijenom za mušterije, a ovako za neku korektnu cijenu ljudi dobijaju vrhunski kvalitet”, navodi Zuber.
“Razlika u cijeni je veoma mala, i zato kažem da su povlašćeni naši potrošači, vi ovdje krompir kupujete za jedan euro, organski krompir za euro, to je ispod svake cijene”, dodaje Fatić.
Oni koji biraju zdravi proizvod daju šansu crnogorskom proizvođaču organske hrane. Međutim to nije dovoljno, pa poljoprivrednici ograničavaju svoju proizvodnju.
“Ničega nemamo previše da ne bi dolazili u situaciju da imamo tržišne viškove. Onda bi morali da dajemo ispod neke cijene i to bi bilo neisplativo”, objašnjva Zuber.