Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas (30. marta) slave Svetog Aleksija Rimskog, poznatog kao “Čovek Božji”.
Sveti Aleksije je rođen u Rimu za vreme vladavine cara Honorija, u uglednoj i veoma bogatoj porodici. Predanje kaže da su mu i roditelji bili pobožni i bogougodni ljudi bez obzira na moć i bogatstvo koje su imali.
Aleksije je bio njihov sin jedinac i bio je prinuđen da se oženi. Međutim, već prve bračne noći, pobjegao je i narednih 17 godina proveo kao prosjak putujući od mesta do mesta širom Rimskog carstva, šireći hrišćanstvo i neprestano se moleći Bogu.
Nakon 17 godina lutanja, lađa na kojoj je Aleksije bio, zbog jakih vetrova, skrenula je sa svog prvobitnog puta i nanijela ih do Rima. Svetitelj je to shvatio kao znak i posjetio je kuću svojih roditelja. Otac i majka nisu poznali prosjaka koji je tog dana došao na njihova vrata, ali su mu dozvolili da živi u kolibi u njihovom dvorištu. Svoj isposnički život Aleksije je nastavio tu i u narednih 17 godina živeo nadomak roditeljske kuće.
Hrišćani vjeruju da su se dodirom njegovog tela liječili mnogi bolesnici i da je iz tijela Svetog Aleksija poteklo sveto miro. Sahranjen je u kovčegu od mermera i smaragda. Glava mu se nalazi u Svetoj lavri na Peloponezu.
Sveti Aleksije se smatra zaštitnikom prosjaka, putnika, bolničara, hodočasnika i dadilja. Narod kaže da “Čovek Božiji” brine o svim ubogim i nesrećnim ljudima i da, na današnji dan, nikako nije dobro otjerati prosjaka sa vrata ili mu odbiti milostinju jer ćete tako uvrijediti svetitelja.