Sveti Alimpije Stolpnik, hrišćanski asketa iz 7. veka. Rođen je oko 522. godine u veoma pobožnoj porodici, u Andrijanopolju. Još kao mali, bio je predan na službu Bogu.

 

Iako voljen od svih, težio je usamljeničkom načinu života, pa se, tražeći mirno mjesto za potpuno predavanje Bogu, zaustavio na nekom groblju od koga su ljudi bježali. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), i na njemu na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života. Zbog toga je nazvan stolpnikom.

 

Poslije nekog vremena podsmijavanja i čuđenja, na šta se Alimpije nije obazirao i nije dozvolio nijednom iskušenju da ga poremeti, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeljenja. Oko njegovog stuba podignuta su dva manastira, jedan muški i jedan ženski.

 

U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra, a on je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju. Po predanju, Alimpije je živio 120 godina i upokojio se 640. godine u vrijeme cara Iraklija.

 

Kažu da su se još prije njegovog rođenja pokazali neki znaci po kojima se moglo videti da će njegov život biti čudesan. Prema pripovjedanju ovaj svetac je strogim postom i strpljenjem raznih nedaća skoro sve pustinjake prevazišao.

 

Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kotlomuškom manastiru u Svetoj gori. Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika. Poštovan je i u katoličkoj i u pravoslavnoj crkvi.

 

Predanja, običaji, vjerovanja

 

 

Sveti Alimpije na ikoni se predstavlja u asketskom, tj. pustinjačkom odijlu kako sjedi na svom stolpu. On je zaštitnik stoke, pa se zato na njegov dan ne upreže stoka. Po predanju, on je pregazio kugu i od tada se ona ne javlja.

 

Iako praznik Sveti Alimpija nije zapovjedan, a time i neradan za vernike, njegov kult je rasprostranjen kao krsna slava.

 

U Srbiji se, u nekim krajevima naziva i Sveti Đorđe Alempije. To je zato što se toga dana slavi spomen osvećenja dva hrama Sv. velikomučenika Georgija, u Rusiji i u Grčkoj. Narod je kult oba svetitelja sjedinio u jedan.

 

Vjeruje se da je Sveti Alimpije učini mnoga čudesa blagodaću Hristovom. Bolne je isceljivao, đavole iz ljudi isterivao i budućnost je predskazivao. Na 14 godina prije smrti, noge su mu bile poražene ljutom bolešću, te za sve to vreme on nije mogao da stoji već od samog prestavljenja svog ležao je na jednoj strani. I kada su njegovi učenici željeli da ga okrenu na drugu stranu, on im to nije dozvoljavao.

 

Prema narodnoj tradiciji, ne valja ni da se na ovaj dan jede goveđe meso.

 

Kao i na sve druge velike pravoslavne praznike, i na ovaj bi, barem što se narodne tradicije i običaja tiče trebalo preskočiti sve teške poslove.

Izvor: Telegraf.rs