Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog Andreja Prvozvanog, prvog sledbenika i prvog apostola Hristovog, koji je stradao na krstu zbog odanosti novozavjetnoj vjeri.
Kao svog zaštitnika proslavlja ga i Kraljevski dvor Karađorđevića.
Sveti Andrej bio je stariji brat Svetog apostola Petra i učenik Svetog Jovana Krstitelja, a Jevanđelje je propovijedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gde je stradao.
Svojim čudesnim moćima iscijelio je mnoge bolesne, među kojima i ženu carskog namjesnika u gradu Patri, koju podiže iz postelje, te je ona prihvatila hrišćansku vjeru. Zbog toga se silno razgnijevio namjesnik Eteata i naredio da se Sveti Andrej razapne na krst i izbode kopljima, što je i učinjeno. Ali ni tada nije odustao Sveti Andrej, već je tako ranjen i izmučen i sa krsta djelio narodu korisne pouke, propovijedavši vjeru hrišćansku. Usrdno se moleći Bogu, svoju dušu mu je predao u 62. godini.
Na Andrijevdan ne bi trebalo peglati, niti raditi bilo šta sa odjećom.
Kako je za života iscjeljivao uboge i bolesne, tako je nastavljeno i nakon njegove smrti djelovanje njegovih čudesnih moštiju, kažu predanja. Svetiteljeva glava sad se nalazi u Rimu, a jedna ruka u Moskvi.
Prema narodnim vjerovanjima, Sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. Sa njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su cigani mečkari slavili Andrijevdan, vjerujući da ovaj svetac kroti medvede kao pse, a da svijetom putuje jašući na ovoj zvjeri.
Uoči Andrejevog dana, kuvao se kukuruz za medvede, ili poseban kolač – mečkina pobojnica, kojim se tobože zavezivala čeljust medvedu, da ne kolje stoku. U istočnoj Srbiji dan Svetog Andreje naziva se i Mečkin dan.
Po planinskim selima običaj je da mečkinu pobojnicu, djeca rano odnesu na “mečkina mjesta”, da medvedi ne kolju stoku. Vjeruje se da na taj dan medvedi ne čine štetu i ne diraju ljude, i da zato tada ne valja ići u lov na njih.
Izvor: Žena/Blic.rs