Pravoslavni vjernici obilježavaju praznik Svetih Joakima i Ane, roditelja Presvete Bogorodice Marije. Ovaj praznik zauzima posebno mjesto u hrišćanskoj tradiciji, a Sveti Joakim i Ana smatraju se zaštitnicima porodice, braka, roditeljstva i djece.
Prema crkvenom predanju, Joakim i Ana dugo godina nijesu imali djece. Uprkos teškom iskušenju, nijesu izgubili vjeru i nadu, već su se molili Bogu. Njihova molitva je uslišena, pa su u poznim godinama dobili kćerku Mariju, koja će postati Presveta Bogorodica.
Zbog toga se njihov praznik posebno vezuje za porodicu, ljubav među supružnicima, potomstvo i zahvalnost za djecu.
Ko su bili Sveti Joakim i Ana?
Joakim i Ana živjeli su u Jerusalimu i prema predanju bili su pobožni i pravedni ljudi. Iako su bili imućni, svoj život su posvetili vjeri, molitvi i pomaganju drugima.
Njihova najveća bol bila je to što nijesu imali potomstvo. U tadašnjem društvu bezdjetnost je često bila razlog za osudu, pa su zbog toga trpjeli i poniženja.
Predanje govori da su se Joakim i Ana ipak nastavili moliti i vjerovati u Božju volju. Nakon godina molitve dobili su kćerku Mariju.
Njeno rođenje predstavljalo je veliku radost ne samo za njih, već je u hrišćanskom predanju povezano sa dolaskom one koja će postati majka Isusa Hrista.
Običaji na praznik Svetih Joakima i Ane
Praznik Svetih Joakima i Ane u narodu je posebno povezan sa porodicom i domom. Vjernici ovaj dan provode u miru, molitvi i druženju sa najbližima.
Jedan od najvažnijih običaja jeste odlazak u crkvu i molitva. Vjernici se mole za zdravlje i mir u porodici, za djecu, roditelje i supružnike, ali i za one koji žele potomstvo.
U pojedinim krajevima postoji običaj da se na ovaj dan posebno posjećuju roditelji, stariji članovi porodice i rodbina. Time se naglašavaju porodična sloga i poštovanje prema starijima.
Molitva za djecu i potomstvo
Sveti Joakim i Ana posebno se poštuju među supružnicima koji žele djecu. Vjernici im se obraćaju molitvom, tražeći pomoć, utjehu i snagu.
Ipak, smisao praznika nije samo u molbi za potomstvo. On podsjeća da se i u trenucima najvećih životnih iskušenja ne treba odreći nade i vjere.
Zbog toga se Sveti Joakim i Ana smatraju primjerom strpljenja, bračne ljubavi i istrajnosti.
Porodica je u središtu praznika
Ovaj praznik podsjeća na značaj porodice i međusobnog poštovanja. Dan se može provesti u krugu najbližih, uz zajednički ručak, razgovor i posjetu rodbini.
U tradicionalnim porodicama posebna pažnja poklanjala se djeci i starijima. Djeca su učena da poštuju roditelje i bake i djedove, dok su stariji članovi porodice bili okupljali oko zajedničke trpeze.
Običaji se razlikuju od kraja do kraja, pa ne postoji jedan jedinstveni narodni običaj koji se mora poštovati svuda. Najvažnije mjesto imaju molitva, mir, porodica i dobročinstvo.
Šta se na ovaj dan posebno izbjegava?
Kao i kod drugih velikih crkvenih praznika, vjernici nastoje da dan provedu bez svađe, ružnih riječi i nepotrebnih sukoba.
Praznik je prilika da se ljudi pomire, oproste jedni drugima i vrijeme provedu sa porodicom.
Posebno se naglašava da praznik ne treba svoditi samo na običaje i narodna vjerovanja. Za vjernike je njegov osnovni smisao u molitvi, vjeri i zahvalnosti.
Sveti Joakim i Ana kao zaštitnici porodice
Joakim i Ana predstavljaju simbol roditeljske ljubavi i istrajnosti. Njihova priča podsjeća da životne teškoće ne treba doživljavati kao razlog za gubitak nade.
Zbog toga se njihovom prazniku raduju naročito porodice sa djecom, ali i oni koji se suočavaju sa različitim životnim iskušenjima.
Na ovaj dan mnogi će zapaliti svijeću za zdravlje svojih najbližih, pomoliti se za djecu i roditelje i zahvaliti Bogu na porodici koju imaju.
Praznik koji čuva uspomenu na roditelje Presvete Bogorodice
Sveti Joakim i Ana ostali su u hrišćanskom predanju upamćeni kao ljudi velike vjere, strpljenja i ljubavi.
Njihova priča o dugom čekanju na potomstvo i rođenju Presvete Bogorodice kroz vijekove je postala simbol nade za mnoge vjernike.
Zato je ovaj praznik mnogo više od običaja. On je podsjetnik na vrijednost porodice, poštovanje roditelja, ljubav prema djeci i potrebu da čovjek i u teškim trenucima sačuva vjeru i nadu.
