Sveti Jovan Zlatousti (grč. Ἰωάννης ὁ Χρυσόστομος, ili Jovan Antiohijski, Antiohija oko 349. — Comana Pontus 407.), najpoznatiji propovjednik u istoriji Crkve, veliki asketa i reformator. Bio je patrijarh Konstantinopolja (397-402), glavnog grada tadašnjeg Istočnog Rimskog Carstva, i jedan je od crkvenih učenjaka.
Rođen je u Antiohiji, od oca Sekunda (vojvode) i majke Antuse.
Prvo je studirao grčku filozofiju i mrzio grčki politeizam.
Potom je prihvatio kršćansku vjeru kao jedinu i cjelovitu istinu i studirao teologiju u školi biblijske egzegeze koju je vodio Diodor iz Tarsije.
Krstio ga je antiohijski patrijarh Meletije.
Nakon smrti roditelja, zamonašio se i počeo da se strogo podvizava.
U Antiohiji je rukopoložen u čin đakona i sveštenika (385.).
Kao đakon piše “O sveštenstvu”, djelo neprevaziđeno do danas; kao sveštenik, posvetio se propovijedanju. Svakodnevno propovijeda, o određenim temama, a posebno o ličnoj i društvenoj etici, braneći siromašne i eksploatisane, osuđujući bogate i one na vlasti. U propovijedi “O kipovima” podržava one koji su se pobunili protiv carske porodice. Sastavlja egzegetske homilije o svim knjigama Starog i Novog zavjeta; posebno ga privlače poslanice sv. Apostola Pavla.
Zahvaljujući svojoj propovjedničkoj slavi, 397. godine izabran je za episkopa Konstantinopolja, gdje će ubrzo doći u sukob sa Eutropijem, ministrom dvora cara Arkadija, i s caricom Evdoksijom jer je predložio potpunu reformu načina života, oba u Crkvi i na carskom dvoru. Kada je prepodobni Nil Sinajski čuo za svoje progonstvo u tamnicu, on je hrabro i neustrašivo podigao glas iz duboke pustinjske tišine molitve i odmah izobličio cara napisavši mu poslanicu, u kojoj je najstrože osudio careve nepravde, učinjene velikom svetac i učitelj svemira. Pod intrigama aleksandrijskog patrijarha Teofila, sveti Jovan je 402. godine zbačen sa prestola. Ponovo dolazi iz prvog izgnanstva, a na kraju ga Evdoksija progna u Kukuz (ili Koman) u Jermeniji, gdje je umro na Krstovdan, 14. septembra 407. godine. Većina pisama je napisana odavde, uključujući i sedamnaest pisama olimpijada.