Dana 29. novembra obilježava se dan Svetih mučenika Gurije, Samon i Aviv.
Gurije i Samon bjehu ugledni građani Edeski. U vrijeme jednog gonjenja na hrišćane oni se skloniše van grada i življahu u postu i molitvi hrabreći pravovjerne, koji njima priticahu za savjet. No bjehu uhvaćeni i pred sudiju izvedeni. Sudija im priprijeti smrću, ako se ne pokore naredbi carskoj o poklonjenju idolima. Odgovoriše mu sveti mučenici Hristovi: „ako se pokorimo naredbi carskoj, propašćemo, ma nas ti i ne ubio.” Posle ljutih muka bjehu bačeni u tamnicu, u kojoj ostaše od 1. avgusta do 10. novembra trpeći glad, tamu i tjeskobu. Tada ponovo biše izvedeni i mučeni; pa kako ostaše nepokolebljivi u vjeri Hristovoj, biše na smrt osuđeni i mačem posječeni 322. god. pri opakom caru Likiniju. Docnije i Aviv đakon Edeski, primi muke za Hrista Gospoda svoga, i u plamenu predade duh svoj Bogu. Majka njegova izvadi iz ognja tijelo njegovo cjelosno i sahrani u grob zajedno sa sv. Gurijem i Samonom. Kada presta gonjenje, podigoše hrišćani hram u čast tri mučenika, Gurija, Samona i Aviva, i položiše njihove čudotvorne mošti u jedan kovčeg. Od mnogobrojnih čudesa tih divnih svetitelja Božjih jedno je naročito znamenito. Neka udovica u Edesi imaše ćerku djevojku, kojom se oženi jedan Got vojnik iz grčke vojske. Pa kako se majka bojaše da da svoju ćerku u daleku zemlju, to se Got zakle na grobu sveta tri mučenika, da nikakvo zlo neće djevojci učiniti nego da će je uzeti za zakonitu ženu, pošto je reče, neženjen. U stvari on bješe ženjen. I kada odvede djevojku na svoju postojbinu držaše je ne kao ženu nego kao robinju, dokle ne umrije njegova zakonita žena. Tada on u dogovoru sa ostalim srodnicima svojim zakopa sa mrtvom ženom i svoju živu robinju. Robinja se s plačem moljaše svetim mučenicima, da je spasu. I oni joj se javiše u grobu, uzeše je i trenutno preniješe iz Gotske zemlje u Edesu, u svoju crkvu. Sjutradan, kada crkvu otvoriše, nađoše djevicu kraj groba svetitelja Božjih, i saznaše o čudesnom izbavljenju njenom.