Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji se proslavlja 6. maja, čime se obilježava uspomena na Svetog Đorđa.
Prema starom narodnom običaju uoči Đurđevdana, prije izlaska Sunca, žene i muškarci u selima, odjeveni u najsvečanije odelo sa svojom djecom odlazili su na izvor ili rijeku da bi se tamo umili vodom koja će im donijeti zdravlje u narednoj godini.
Po narodnom vjerovanju ovim praznikom se ispraća zima i dočekuje proljeće. Do tada nije valjalo spavati pod otvorenim nebom, a od ovog dana priroda se preobražava i po običaju ljudi provode noć na proplancima i planinama.
Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i ulazne vratnice i kapije. Sve ovo čini se da bi godina i dom bili berićetni. Ponegdje je običaj da se ovo kićenje zelenilom vrše i na sàm Đurđevdan pre zore.
Ujutru se svi umivaju vodom. Prvo djeca, kako bi prema narodnom vjerovanju, bila zdrava kao dren, djevojke, da se momci grabe oko njih, stariji, da budu krepki, a domaćin da mu kuća bude dobro čuvana.