Sveti velikomučenik Mina se obilježava 24. novembra, a 11.11. po Starom kalendaru).
Misirac po porijeklu i vojnik po zanimanju sv. Mina, kao istiniti hrišćanin, ne mogaše gledati odvratno žrtvoprinošenje idolima, te napušti i vojsku, i grad, i ljude, i sve, pa ode u pustu planinu. Jer lakše bješe sv. Mini živjeti s divljim zvijerima nego li s ljudima neznabožnim. Jednog dana prozre sv. Mina iz daljine neznabožačko praznovanje u gradu Katuaniji, pa se spušti u grad, i pred svima objavi svoju vjeru u Hrista Boga živoga a izobliči idolopoklonstvo i neznaboštvo kao laž i mrak. Knez grada toga, neki Piros, upita Minu ko je i šta je. Odgovori mu svetitelj: „Otadžbina mi je Misir, ime mi je Mina, bio sam oficir, no vidjeći idolopoklonstvo odrekoh se vaših počasti. Sad dođoh da pred svima objavim Hrista moga kao Boga istinitoga, da bi i Ovaj mene objavio kao slugu Svoga u carstvu nebeskom.” Čuvši ovo Piros stavi Minu svetoga na velike muke. Šibahu ga, strugahu gvozdenim četkama, opaljivahu svijećama, i mučahu raznim drugim mukama, pa ga najzad mačem posjekoše. Tijelo mu baciše u oganj, da ga ne bi hrišćani uzeli, no hrišćani ipak spasiše od ognja neke djelove. Te ostatke oni česno sahraniše, a docnije oni bijehu prenijeti u Aleksandriju i tamo sahranjeni, i nad njima crkva sagrađena. Postrada sv. Mina oko 304. god. i preseli se u carstvo Hristovo. No bi i osta veliki čudotvorac u oba života, i na zemlji i na nebu. Ko god je sv. Minu slavio i na nevolji u pomoć ga sa vjerom prizivao, tome je on pomagao. Više puta javljao se kao ratnik na konju, da pomogne vjernima ili da kazni nevjerne.