Prijedlog da se ustanovi Svjetski dan kulture iznio je 1931. godine slikar Nikolaj Rerih u belgijskom gradu Brižu, na konferenciji posvećenoj postizanju Međunarodnog sporazuma o očuvanju kulturnog nasleđa, tako da je 21. maj izabran za dan proslave.
Rerih je smatrao da je kultura glavna pokretačka snaga na putu usavršavanja ljudskog društva, vidio je u njoj osnovu za zajedništvo ljudi raznih nacionalnosti i vjeroispovjesti. Tada je i postavljen osnovni zadatak Dana kulture: široki poziv ljepoti i znanju.
Rerih je 1929. godine pripremio i objavio na različitim svjetskim jezicima projekat sporazuma o zaštiti kulturnog nasljeđa i poslao ga vladama i narodima svih zemalja svijeta. Projekat Sporazuma dobio je ogroman publicitet i naišao na širok odjek u svjetskoj javnosti.
Podršku Rerihovom projektu dali su svjetski velikani, kao što su: Albert Ajnštajn, Romen Rolan, Bernar Šo, Rabindrant Tagore, Herbert Vels, Tomas Man, Moris Metrelink i drugi. U mnogim zemljama su formirani komiteti za podršku Paktu Reriha.
Konačno su 15. aprila 1935. godine u Vašingtonu, rukovodioci 21. države američkog kontinenta prihvatili Rerihov pakt.
U okviru tog sporazuma, prihvaćen je zaštitni znak koji je sam Rerih predložio i koji je trebalo da nose zaštićeni objekti kulture. Taj znak je bila zastava svijeta na kojoj su bila nacrtana tri kruga koja se dodiruju i simbolizuju prošla, sadašnja i buduća dostignuća čovječanstva, okružena točkom vječnosti.
U Paktu su sadržani opšti principi o značaju zaštite kulturnih dobara i poštovanja koje im treba ukazivati. Zaštita kulturnih objekata ima u Paktu Reriha obavezujući karakter i ne može biti oslabljena razlozima o vojnoj neophodnosti koja snižava efikasnost očuvanja kulturnih dobara u uslovima ratnih sukoba.
Pakt Reriha bio je iskorišćen kao osnov mnogih dokumenata o savremenoj međunarodnoj saradnji, u oblasti očuvanja i zaštite kulturnog nasljeđa.
Među njima su i akti UNESKO-a – Konvencija o zaštiti kultunih dobara u slučaju oružanog konflikta, usvojena u Hagu 1954, Konvencija o mjerama usmjerenim ka zabrani i preduprjeđenju nezakonitog uvoza, izvoza ili prenošenja prava svojine nad kulturnim dobrima, donijeta u Parizu 1970. godine, zatim Konvencija o očuvanju svjetskog kulturnog i prirodnog nasljeđa, donijeta u Parizu 1972. godine.