U razgovoru s mladom pjesnikinjom Teodorom Čukić, koja je svojim stihovima već osvojila priznanja na književnoj sceni Crne Gore, otkrivamo njenu inspiraciju, izazove u kreativnom procesu i planove za budućnost.
Teodora je nedavno osvojila drugo mjesto na prestižnom konkursu „Bez granica“, a njena pjesma „Ponovo te volim“ dirnula je žiri svojom emotivnošću. Osim toga, ponosno nosi nagradu „Spasoje Pajo Blagojević“ za najbolji neobjavljeni rukopis, što je potvrda njenog talenta i posvećenosti.
Možeš li nam reći šta znači drugo mjesto na konkursu „Bez granica“ i kako se osećaš zbog ovakvog priznanja?
Ova nagrada je velika motivacija za moj stvaralački put. Svaki vid priznanja predstavlja rezultat posvećenosti i odricanja, a ovo je samo jedna od nagrada koje sam ostvarila. Biti priznata od eminentnih stručnjaka, poput žirija, koji su procenili moj rad, zaista je osećaj na koji teško mogu da stavim odgovarajuće reči. Osim ove nagrade, bila sam i dobitnica nagrade „Spasoje Pajo Blagojević“ za najbolji neobjavljeni rukopis, što me još više motiviše da nastavim sa radom.
Tvoja pjesma „Ponovo te volim“ izdvojila se po emotivnosti. Možeš li nam reći šta te je inspirisalo da napišeš baš tu pjesmu?
U poeziji uvijek postoji stvaralačka sloboda koju slijedim. Lirski subjekt u mojim pjesmama ne mora se nužno poistovetiti s autorom, ali uvijek postoji neko ili nešto što pokreće emocije koje želim podijeliti s čitaocima. Situacije, ljudi i osjećaji koji nastaju u svakodnevnom životu često postanu inspiracija za stihove.
Kako se osjećaš kada tvoju poeziju vrednuju ljudi koji su ostavili trag u književnosti?
Svaki put kad se moji radovi prepoznaju i vrednuje od strane stručnjaka i ljudi koji su ostavili trag u književnosti, osjećam ogromno uzbuđenje i sreću. To je kao ostvarenje dječijeg sna. Samo oni koji se bore za svoje ciljeve znaju koliko truda treba da bi se ostvarili veliki rezultati.
Poezija je za tebe „bijeg u ljepšu stvarnost“. Šta je najvažnije kada pišeš i koji su tvoji najveći književni uzori?
Najvažniji cilj kada pišem je da svaki moj rad bude prepoznatljiv i originalan. Kao studentkinja književnosti, imam privilegiju da izučavam razne autore naše i svjetske književnosti. Između svih njih, izdvojila bih Bukovskog, Jesenjina, Crnjanskog i Radičevića, koji su svojim opusima ostavili snažan utisak na mene.
Na književnoj sceni Crne Gore već ste prepoznati po uspjesima. Planiraš li uskoro objaviti zbirku i šta možemo očekivati od nje?
Smatram da sam tek na početku svog književnog puta. Planiram da moja prva zbirka poezije ugleda svjetlost dana početkom 2025. godine. Iako sam željela da prvo izađe moj roman, okolnosti su se poklopile tako da će zbirka imati prednost. Zbirka će odražavati sve ono što me inspirisalo i oblikovalo kao pjesnikinju do sada.
Kako balansiraš ostale obaveze, pisanje i sve što dolazi uz ovakva priznanja? Da li ti je teško uskladiti sve obaveze?
Nije lako, jer trenutno pohađam drugu godinu magistarskih studija, a angažovana sam i u različitim književnim manifestacijama. Ipak, trudim se da dobro organizujem svoje vrijeme i da se posvetim obavezama, kao i porodici i prijateljima. Organizacija je ključ, ali ponekad nije jednostavno postići balans.
Čini se da dolaziš iz okruženja koje te podržava. Ko su osobe koje najviše utiču na tvoj rad i motivišu te da nastaviš?
Dolazim iz porodice koja mi pruža veliku podršku, a to je nezamjenjiv oslonac. Moj talenat potiče od djeda, što me dodatno motiviše da nastavim dalje. Moji roditelji, mlađi brat, kao i prijatelji su moj najveći motiv. Oni su moj tim, koji mi pomaže da prevaziđem sve prepreke. Zaista sam zahvalna što imam ljude koji vjeruju u mene.
Šta bi poručila mladima u Crnoj Gori koji vole poeziju, ali možda nemaju dovoljno hrabrosti da javno pokažu svoje radove?
Poručila bih im da se ne boje i da ne odustaju. Poezija je dar, ali i izazov. Mladima bih savjetovala da izbjegavaju komercijalizaciju i da teže kvalitetu, a ne kvantitetu. Treba iskoristiti svaku priliku da učestvuju, pišu i neprestano izgrađuju sebe. Niko nije savršen, ali svako je poseban i vrijedan.
Kako vidiš svoju književnu karijeru za deset godina?
Ovo je teško pitanje jer život često donosi neočekivane promjene. U bliskoj budućnosti želim da završim magistarski rad i da se bavim uredništvom i književnom kritikom. Za deset godina, voljela bih da budem autorka nekoliko djela koja će svojim vrijednostima i emocijama dirnuti čitaoce.
I za kraj, gdje publika može čuti ili pročitati tvoje radove?
Publika ima priliku da upozna moj rad na književnim promocijama i tribinama na kojima sam učesnica. Također, kada moja zbirka poezije bude objavljena, organizovaću promocije na kojima ću rado pozvati ljubitelje poezije da se upoznaju sa mnom kao stvaraocem.
Na kraju, Teodora Čukić ostavlja snažan utisak svojom strastvenom posvećenosti poeziji i jasnim planovima za budućnost. Uz podršku svojih najbližih, hrabro kroči putem koji će oblikovati crnogorsku književnu scenu.