Životinje mogu biti raznih oblika i veličina, od mikroskopskih do onih čija je dužina 30 m (plavi kitovi). Bez obzira da li posmatrate njihovu težinu, visinu ili dužinu, ne može se poreći da su neke životinje ogromne u poređenju s drugima iz njihove klase.
1. Plavi kit
Vjeruje se da je plavi kit najveća životinja koja je ikada živjela na planeti, dostigavši težinu od oko 180 tona i dužinu od 33 m. Samo njegov jezik može težiti koliko i slon, srce koliko i automobil, a preživljavaju jedući hranu bogatu sitnim planktonima, kojih dnevno može da pojede 36 000 kilograma.
Plavih kitova je bilo u velikom broju u skoro svim okeanima širom svijeta do početka dvadesetog vijeka. Četrdesetih godina prošlog vijeka ljudi su ih lovili skoro do istrebljenja, dok Međunarodna komisija za kitolov nije zabranila sav kitolov plavih kitova 1967. godine. Globalna populacija plavih kitova se procjenjuje na 10.000-25.000 jedinki, što je oko 3-11 odsto veličine populacije procjenjene u 1911. godine.
Mladunče plavog kita teži oko 2,5 tone i može biti dugo i do 7 metara. Naučnici procjenjuju da plavi kitovi mogu da požive najmanje 80 godina.
Plavi kitovi su graciozni plivači koji krstare okeanom brzinom preko 8 kilometara na čas, a mogu dostići i brzinu veću od 30 kilometara na čas. Hranu uglavnom hvataju ronjenjem, a spuštaju se do dubine od oko 500 metara. Jedini prirodni neprijatelj plavih kitova je kit ubica, međutim mnogi se povrijeđuju ili svake godine umiru od udara u velike brodove.
Plavi kit je duži od pet slonova poređanih u nizu i šest puta je teži od njih.
Prvi put ih je otkrio 1692. godine Robert Sibald škotski ljekar i antikvar.
Glas plavog kita najglasniji je zvuk zabilježen u životinjskom svijetu. Može da se čuje na udaljenosti i do 1.600 kilometara.
2. Kolosalna lignja
Kolosalna lignja je vrsta lignje za koju se vjeruje da je najveća vrsta lignje u smislu mase. Jedini je poznati pripadnik roda Mesonychoteuthis. Poznato je samo nekoliko primjeraka ove vrste, a po sadašnjim procjenama dosežu dužinu od 12-14 metara. Na osnovu analize primjeraka, ova vrsta je vjerovatno najveći poznati beskičmenjak.
Ima najveće oči u cijelom životinjskom carstvu (jedan primjerak je imao oči od 27 centimetara).
3. Afrički slon
Predstavlja najvećeg živog kopnenog sisar na Zemlji. Ranije se smatralo da je šumski slon podvrsta afričkog slona, no danas se, na temelju analize DNK, uglavnom smatra zasebnom vrstom. Kako bi se razlikovali, afričkog slona često nazivaju i “stepskim slonom”. Može da bude težak i do 7 tona, dugačak 10,6 metara i visok 4,2 metra.
Ranije su živjeli na područjima između Sahare i juga Afrike i na područjima od zapadne obale Afrike od Atlantskog okeana pa sve do istočne obale Afrike, odnosno do obala Indijskog okeana. Trenutno je njihova populacija ograničena na nekoliko nacionalnih parkova i fondova u južnoj Africi zbog krivolova i uništavanja njihovih staništa. Njihovo endemsko područje je etiopijska regija.
Žive pretežno u savanama, ali se često mogu sresti i u močvarama i rječnim dolinama. Životni vijek slonova jedan je od najdužih u svijetu sisara – oko sedamdeset godina
4. Žirafa
Najviša je kopnena životinja na svijetu. Odrasle žirafe dostižu visinu između 4 i 5,5 metara, a teške su po više stotina kilograma. Postoji oko 8 podvrsta žirafa koje naseljavaju mahom Afriku. Ubrajaju se u neteritorijalne životinje i žive u velikim krdima koja tumaraju po prostranstvima afričkih savana.
Odrasle jedinke pojedu i do 35 kilograma biljne hrane dnevno, a zatim, kao i svi preživari, u najtoplije doba dana, odlaze u skrivena mjesta gdje se odmaraju do sumraka preživajući pojedenu hranu.
Hrani se pretežno lišćem drveća (akacija i drveće “kombretum”), a ponekad pasu i travu ukoliko uoče mlade i sočne izdanke nakon neke rijetke afričke kiše. Međutim, zbog dugačkog vrata (2 – 2,5 metra) žirafa izbjegava da se hrani travom, jer pritom mora da široko raširi prednje noge i polako se spušti gotovo do zemlje da bi pasla. U takvom položaju žirafe su veoma ranjive i izložene iznenadnom napadu lavova koji uobičajeno izbjegavaju da napadaju žirafe, jer su u stanju da im lako uteknu.
Žirafe veoma brzo trče – u galopu dostižu brzinu i do 60 kilometara na čas, što ih, posle predstavnika porodice mačaka, svrstava u najbrže životinje savana. Žirafe su posebno karakteristične i po tome što se smatraju gotovo nijemim – rijetko ko može da posvjedoči da je ikada čuo oglašavanje žirafe. Međutim, nisu takve, one samo imaju slabije razvijene glasne žice koje ne proizvode glasan zvuk. Kada su ugrožene, veoma tiho muču nalik kravi.
Žirafe su i životinje koje imaju najveće srce – veće čak i od slona ili kita. Žirafino srce ima u prečniku i do 60 centimetara, a može biti teško i preko 20 kilograma. To je zato što srce žirafe mora biti izuzetno snažno i kadro da krv pumpa ne prilično veliku visinu, u prosjeku na visinu od 5 metar – do njene glave.
Ima veoma razvijeno čulo mirisa i sluha. Njene osjetljive uši u stanju su da registruju i najmanji šum, a njen njuh je upozorava na opasnost iako je ona kilometrima daleko od nje. Žirafa se prevashodno brani stalnim kretanjem, a u slučaju direktne opasnosti daje se u brz bijeg ili se u direktnom sukobu veoma dobro brani snažnim udarcima svojih nogu, kopita ili vrata. Takođe, štiti je i njena naročita obojenost koja joj pomaže da, kada stoji pritajena u predjelima “šarene sijenke”, bude potpuno “maskirana” i neprepoznatljiva za neprijatelje. Ipak, žirafa nema direktnih neprijatelja u prirodi.
5. Kit-ajkula
Najveća je postojeća vrsta ribe. Najveća viđena kit-ajkula bila je duga 12.65 metara, a teška 21.5 tona. Postoje tvrdnje da su vicđene i jedinke koje su duge preko 14 metara, a teške preko čak 30 tona. Kit-ajkula je takođe najveći kičmenjak koji ne spada u sisare. Spada u rod Rhincodon, i jedina je vrsta tog roda koja nije izumrla. Postoji već oko 60 miliona godina.
Živi u otvorenim vodama, tropskih okeana, a rijetko se nalazi u vodama koje imaju temperaturu nižu od 22 stepeni. Pretpostavlja se da mogu živjeti oko 70 godina. Imaju velika usta, međutim nisu opasni za ljude jer se hrane planktonima.
Ovu vrstu je u aprilu 1828. godine otkrio Endru Smit, kada je uhvatio jedinku koja je bila duga 4.6 metara. Ime kit-ajkula dobila je zbog svoje veličine.