U Crnoj Gori moramo pružiti dodatnu podršku djeci bez roditeljskog staranja, onima koja žive u siromaštvu, u institucijama i mališanima iz manjinskih grupa, posebno romske i egipćanske, poručio je u razgovoru za “Dan” šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Osama Kogali.
On navodi da više od deset odsto djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.
“Siromaštvo djece je posebno zabrinjavajuće, jer ostavlja doživotne posledice koje negativno utiču na razvoj djeteta, a samim tim i na budućnost čitavog društva. Istraživanja ukazuju na to da je obezbjeđivanje pristupa kvalitetnom obrazovanju, počevši od vrtića, ključno za prekidanje međugeneracijskog kruga siromaštva. Potrebna nam je strategija za bavljenje pitanjem siromaštva djece i intenzivna međusektorska saradnja za njeno sprovođenje, kako bismo efikasno rješavali ovaj problem kroz sistemske intervencije, poboljšanje pristupa i kvaliteta usluga koje nude sistemi zdravstva, obrazovanja i dječje zaštite”, kazao je Kogali za “Dan”.
On navodi da u Crnoj Gori, kao i u drugim zemljama u regionu, postoji nekoliko grupa djece kojima je potrebna podrška u većoj mjeri.
“To su djeca sa smetnjama u razvoju, djeca bez roditeljskog staranja, djeca koja žive u siromaštvu, ona koje žive u institucijama i djeca manjina, posebno romska i egipćanska. Obezbjeđivanje jednakih mogućnosti za svako dijete u srcu je naše misije širom svijeta, kao i procesa izgradnje pravednog društva. Ako želimo da ostvarimo takvo društvo u Crnoj Gori, moramo pružiti dodatnu podršku pomenutoj djeci, jer ona odrastaju sa znatno slabijim mogućnostima za razvoj u poređenju sa drugom djecom. Generalno, poboljšanje pristupa i kvaliteta obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite, kao i kvaliteta kulturnih programa, biće od koristi svakom djetetu u Crnoj Gori. Iz tog razloga, podržavamo tekuće reforme sistema obrazovanja, zdravstva, dječje i socijalne zaštite, i zalažemo se za etičko izvještavanje o pitanjima koja se tiču dječjih prava, kao i za kvalitetne, inkluzivne medijske programe za djecu”, kaže Kogali.
U 2017. godini Crna Gora je, kako kaže, ostvarila cilj da nijedno dijete mlađe od tri godine ne bude smješteno u velike institucije za djecu bez roditeljskog staranja. Pored toga, broj djece u takvim ustanovama smanjen je za 45 odsto u periodu od 2010. do 2016. godine. Iako je riječ o značajnom uspjehu, Kogali smatra da je potrebno uložiti dodatne napore da svako dijete odrasta u toplom porodičnom okruženju, jer još uvijek ima djece koja žive u institucijama.
“Broj djece sa smetnjama u razvoju u redovnim školama značajno je porastao u poslednjih nekoliko godina, ali potrebno je i dalje raditi na tome da se osigura da škole u Crnoj Gori obezbjeđuju kvalitetno inkluzivno obrazovanje svakom djetetu. Iako je broj djece koja pohađaju predškolsko obrazovanje u najsiromašnijim djelovima sjeverne regije u poslednje vrijeme u porastu, Crna Gora i dalje ulaže manji procenat svog BDP-a u predškolsko obrazovanje nego susjedne zemlje”, navodi on.
On upozorava da uz to nema zvaničnih podataka o djeci koja žive na ulici, iako postoji jedan broj takve djece, pretežno romske i egipćanske, kojima je hitno potrebna podrška jer su u opasnosti od svih oblika eksploatacije, uključujući trgovinu ljudima, te eksploataciju ekonomske i seksualne prirode.
“Dječje prosjačenje je takođe prisutno i tom problemu treba posvetiti dodatnu pažnju u saradnji sa porodicama i relevantnim institucijama. Nalazi najnovijih studija sprovedenih u Crnoj Gori i susjednim zemljama ukazuju na to da je adolescentima, kao i njihovim roditeljima, potrebno pružiti više podrške, pa je to još jedan prioritet na koji se nadležne institucije moraju više fokusirati. Uopšte gledano, crnogorsko društvo posvećeno je poboljšanju života djece. Međutim, poboljšanje obrazovanja, zdravlja i zaštite djece složen je posao, koji mora biti utemeljen na naučnim saznanjima i podrazumijevati kontinuiranu međusektorsku saradnju, kako bi bio efikasan i rezultirao pozitivnim promjenama za djecu”, navodi Kogali.

