Sve se može, kad se hoće. To ovih dana pokazuju vrijedni kolektiv jedne male, seoske škole na sjeveru Crne Gore, požrtvovani roditelji i osnovci kojima ne fali motivacije da uspješno primijene nešto što je donedavno svima njima bilo nezamislivo – nastavu na daljinu.
Osnovna škola “Milić Keljanović” u selu Konjuhe udaljena je desetak kilometara od Andrijevice. Devet razreda u matičnoj ustanovi i područnom odjeljenju u Đulićima pohađa ukupno 37 učenika. Uz pomoć profesora oni ovih dana uspješno odgovaraju na izazove koje je donio koronavirus i uče doma.
Viber sjednice
Direktor te ustanove Radun Marsenić u izjavi za CdM kaže da su organizacioni dio posla uspjeli da završe vrlo brzo.
“Ovih dana radimo više nego ranije, svaki pojedinac ulaže izuzetne napore da bismo ostvarili željeni kontinuitet i dostigli zacrtane ciljeve u nastavnom procesu, planirane početkom školske godine”, ističe Marsenić.
Najveći dio rada uspjeli su da organizuju zahvaljujući Viberu.
“Putem Vibera dostavljamo učenicima nastavno gradivo usklađeno sa programom “Uči doma” i naknadno dobijamo povratne informacije od njih. Razredne starješine imaju formirane Viber grupe sa učenicima i njihovim roditeljima. Na Viber sjednicama razmatramo eventualne probleme i obavljamo potrebne korekcije nastavnih planova”, pojašnjava Marsenić.
Miris učionice ništa ne može nadomjestiti, ali…
Zadovoljan je, naglašava, i realizacijom nastave i angažovanošću nastavnika.
“Moramo imati u vidu da direktno predavanje licem u lice, lični kontakt nastavnika i učenika, odnosno miris učionice, djeci ništa ne može nadomjestiti. U teškoj situaciji u kojoj se nalazimo, srećom, možemo elektronski komunicirati. Tako da sam sistemom predavanja na daljinu veoma zadovoljan”, dodaje direktor škole.
Kako kaže, kriza izazvana virusom je pokazala da proces obrazovanja ne smije, niti može stati.
“Ne želeći da potcijenim situaciju, smatram da su obrazovanje, nauka i potreba za znanjem nailazili kroz našu istoriju na veće prepreke i uspješno smo ih prevazilazili. Ova situacija pokazuje da smo jako vispreni, inteligentni i elektronski pismeni. Iskreno, prije ove krize nijesam razmišljao o nastavi na daljinu, doduše znao sam da se tako radi u zemljama Zapadne Evrope i Amerike… Vidimo da se sada i u Crnoj Gori tako može raditi i to jednako uspješno”, navodi Marsenić.
Profesorica razredne nastave u područnom odjeljenju te škole u selu Đulići Ana Bakić kaže da su predavanja koja se prikazuju na televiziji odlična. Njeni đaci nisu imali internet kod kuće, ali su ga obezbijedili.
“Učenici prate predavanja na televiziji, a pošto su ona za razrednu nastavu snimljena samo iz CSBH jezika i književnosti, matematike, engleskog i informatike sa tehnikom, iz ostalih predmeta im pripremamo sadržaje, ukratko pojasnimo i sl. Dajemo im domaće zadatke. Formirane su grupe po odjeljenjima, a đaci urađene zadatke šalju privatnim porukama”, pojašnjava Bakić i naglašava da su pravili i Google učionice.
Na Viberu imaju i grupe za rad nastavničkog vijeća, aktiva…
“U svaku grupu je uključen i direktor pa na taj način nadgleda rad nastavnika. Nastavnici pišu sedmične planove rada u kojima navode koji ishodi su realizovani i na koji način. Potom ćemo i to predavati direktoru”, dodaje ona.
Bez radnog vremena
Nikome od njih nije lako i svi imaju mnogo posla.
“Potrebna nam je saradnja sa roditeljima. Na sreću, kod nas su svi baš zainteresovani, dosta vremena provode sa djecom, pomažu im. Učenici nemaju više zadataka, ali teže je i njima jer ne komuniciraju sa nastavnicima uživo. Svi radimo više”, sumira utiske Bakić.
Zvanično, radno vrijeme joj počinje u osam i traje do 14 časova.
“Nezvanično, radim od sedam do jedan poslije ponoći. Učenicima i roditeljima sam na raspolaganju cijeli dan, kako bih im pomogla u učenju i objasnila sve ono što im je nejasno”, priča ona.
Sada je najbitnije, poručuje učiteljica, da ostanemo zdravi.
“Poslije toga da se održi kontinuitet u učenju, a onda i da se postignu što bolji rezultati u učenju. Smatram da djecu ne treba previše opterećivati, jer su se i oni našli u novoj i teškoj situaciji, već da zahtjeve treba prilagoditi novonastaloj situaciji”, navodi Bakić, zaključujući da je dobro što učenici ni u ovako teško situaciji ne moraju da biraju između zdravlja i znanja.
Djeci obezbijeđen prevoz do kućnog praga
Sve se može, kad se hoće – to u ovoj školi od ranije znaju.
Direktor ustanove podsjeća da su njihovi učenici ranije pješačili i 10 kilometara do škole i nazad.
“Zahvaljujući Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, ministru Milutinu Simoviću i predsjedniku opštine Andrijevica Srđanu Mašoviću dobili smo auto za prevoz učenika, kojim ih odvozimo do kućnog praga”, ističe Marsenić.