Negativna medijska kampanja, čiji je jedini cilj da ukine i/li ograniči (obim) prava osoba s invaliditetom – jer ih, navodno, zloupotrebljavaju zajedno sa poslodavcima – kao i da sve osobe s invaliditetom diskredituje i predstavi kao teret društva, ali i spriječi da se Fond za profesionalnu rehabilitaciju izmjesti iz Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) i osnuje kao posebno pravno lice, intezivno se nastavlja, navode u svom saopštenju iz Udruženja Mladih sa Hendikepom Crne Gore (UMHCG).
“S druge strane, država zauzima pasivnu ulogu i, na taj način, ćutanjem, očigledno, odobrava takvu kampanju, priželjkujući scenario sa negativnim efektima po osobe s invaliditetom, njihove poslodavce, te porodice osoba s invaliditetom i, u stvari: društvo u cjelini, dok jedna politička partija (u predizbornom i postizbornom periodu) sebe predstavljala kao spasitelja osoba s invaliditetom”, dodaju u saopštenju UMHCG.
Naime, kako pojašnjavaju, pretprošle subote, u jednom štampanom crnogorskom mediju, objavljen je tekst u kojem se navodi da većina osoba s invaliditetom iz drugih crnogorskih gradova, zbog „povoljnijih uslova prilikom ostvarivanja prava na subvencije”, prijavljuje boravište u Beranama i Rožajama i, na taj način, „kupuje invaliditet”, što „pustoši državni budžet”.
Ovo je, inače, četvrti tekst po redu, u posljednjih par mjeseci, s istom temom i sličnim sadržajima, ističu iz UMHCG.
– Za ostale troškove, uključujući naknade članovima Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, kao i za rad komisija za profesionalnu rehabilitaciju.
5. Zbirni dug ZZZCG za isplatu subvencija poslodavcima koji su podnijeli zahtjev, zaključno do 1. jula 2023, uz posebno navođenje dugovanja za prethodne godine, po svakoj godini pojedinačno.
Naravno, kao što se i dalo očekivati, većinu odgovora nismo dobili i to upravo onih iz kojih se očitava rad i ažurnost ove institucije. Pritom, treba biti korektan i pomenuti da i u ovoj instituciji ima jako vrijednih, posvećenih službenika, koji rade ozbiljan posao. Ovdje, ipak, ukazujemo na odnos i rad cijele institucije, od čijeg načina poslovanja zavise desetine hiljada građanki i građana, pa svakako među njima ponajviše osoba s invaliditetom.
Sve ovo je, pak, razumljivo, ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da je Vlada, još početkom maja, usvojila predlog rebalansa budžeta, kao i da je jedna od stavki, koja je njime predviđena, „obezbjeđivanje nedostajućih sredstava Zavodu za zapošljavanje, za subvencionisanje zapošljavanja lica sa invaliditetom, u iznosu od 13 miliona“. Ono što je, ipak, problematično jeste da je prethodnih 13 miliona, u kratkom periodu, potrošeno zbog nagomilanih dugova koje je, upravo, napravila neažurnost i način rada ZZZCG, u nekom prethodnom periodu. Jer, ZZZCG sa isplatom subvencija, u kontinuitetu, kasni skoro dvije godine. Stoga se, logično, nameće pitanje: zašto pomenuti nedostajući novac nije adekvatnije budžetom planiran kad su institucije (ZZZCG i Ministarstvo finansija) znale za prethodna dugovanja, ali i, ako je sve redovno i regularno isplaćivano u ovog godini, zbog čega ova institucija odbija da dostavi odgovore na pitanja o dugovanjima, koja ima, u slučaju isplata subvencija, te zbog čega i Ministarstvo finansija odbija da odgovori na ista pitanja iako i oni, kao i ZZZCG, u posjedu imaju iste podatke – o uplatama i isplatama.
Naime, budući da smo očekivali da od ZZZCG nećemo dobiti odgovore na pitanja koja smo uputili, slična smo poslali i Ministarstvu finansija. Informacije koje smo, na ovaj način, od Ministarstva zahtijevali da nam budu dostavljene bile su sljedeće:
zarada zaposlenih OSI; ličnih troškova njihovih asistenata (pomagača) u radu; opreme i prilagođavanja radnih mjesta; za projekte za zapošljavanje; grant šeme i druga potraživanja); (4.) iznos uplaćenih sredstava JU Centru za profesionalnu rehabilitaciju, u odnosu na projektovana sredstva u budžetu za 2022. i u periodu januar – jun 2023 i (5.) osnovi, tj. vrste troškova, za koje je isplaćen iznos ovom Centru. Obrazloženje je da je pomenuti organ nenadležan za postupanje po ovim pitanjima, te da Uprava prihoda i carina ne može utvrditi ko(ji) jeste. Ono što je, u ovom slučaju, indikativno jeste činjenica da resorno Ministarstvo nije, uopšte, na dalje postupanje uputilo naš Zahtjev ostalim nadležnim službama (odjeljenjima, resorima, budžetskim jedinicama), koje imaju informacije koje su bile predmet našeg interesovanja. Naprotiv, sve se završilo na način što je Uprava prihoda i carina, iz svog domena, dostavila podatke kojima je raspolagala, a za sve ostalo smo ostali uskraćeni, iako je u ranijim periodima, na ista pitanja, Ministarstvo finansija redovno dostavljalo preostale odgovore, jer ovaj organ jeste u posjedu informacija o transakcijama/isplatama koje se vrše prema budžetskim jedinicama, kao što je Zavod za zapošljavanje, kao i o uplatama na račun tzv. posebnih doprinosa.
Stoga, za nas iz UMHCG-a cilj pomenute kampanje je jasan! Konstantom negativnom medijskom kampanjom o, navodno neracionalno, visokim zaradama osoba s invaliditetom, kao i visokim iznosima subvencija koje im se isplaćuju, želi se dobiti podrška crnogorske javnosti za smanjenje obima postojećih prava osobama s invaliditetom, odnosno poslodavcima koji ih zapošljavaju. To se želi postići na način što će se ograničiti iznos subvencija, ali i spriječiti osnivanje Fonda za profesionalnu rehabilitaciju kao posebnog pravnog lica, a što bi, čvrsto tvrdimo, riješilo sve probleme. Navedeno smo iznijeli i na Konferenciji za medije, organizovanoj 1. juna 2023. i žalimo što novinar, koji u kontinuitetu objavljuje tekstove na ovu temu, nije došao da isprati konferenciju i nama, direktno, postavi pitanja, kako bi dobio odgovore i „druge strane‟. A to bi valjda, koliko se mi razumijemo u novinarstvo, trebao biti jedan od osnovnih principa ove profesije, kojeg bi se svaki medijski djelatnik trebao pridržavati…
Da Vlada Crne Gore ne želi izdvajanje Fonda govori u prilog i činjenica da je godinama skrivala Analizu o mogućnostima izdvajanja Fonda kao posebnog pravnog lica, označavajući je stepenom tajnosti: Interno, a usmeno pružajući potpuno netačne informacije o razlozima toga, kao i o sadržaju dokumenta, do trenutka dok, zahvaljujući Ministarstvu ekonomskog razvoja (u 42. Vladi Crne Gore) nije skinuta oznaka tajnosti i dokument objavljen, a u njemu je, upravo, navedena preporuka da se Fond izdvoji iz ZZZCG, odnosno osnuje kao posebno pravno lice sa javnim ovlašćenjima.
Podsjećamo, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom je u proceduri izmjena i dopuna još od 2015. To je nekoliko godina bilo planirano Programom rada Vlade i, naravno, do današnjeg dana nije usvojen, a posljedice toga osjećaju se i danas.
Što se, konketno, tiče problema „visokih subvencija koje pustoše budžet“, oni su nastali 2021. kada je Zavod, mjesečno, u prosjeku obrađivao i isplatio svega 1.136 subvencija na zarade, a trebalo ih je biti preko 2000, jer se, u ovoj godini,
broj zaposlenih osoba s invaliditetom povećao i svake godine se i povećava jer je to upravo i cilj Zakona.
Ovo jasno i nedvosmisleno po/dokazuje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije obračunavao i isplaćivao subvencije za one zarade koje su poslodavci, tokom te godine, podnosili Zavodu, što je dovelo do toga da se broj zahtjeva, odnosno dugovanja, poveća. Iz tog razloga priča o visokim zaradama OSI, tj. visokih subvencija koje se spram njih ostvaruju, ne stoji, jer podaci koje posjedujemo govore drugačije.
Stoga, još jednom, pozivamo nadležne institucije da, umjesto što razmišljaju o ograničavanju subvencija, počnu objavljivati podatke o tome da li svi poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom, u skladu sa kvotnim sistemom, uplaćuju posebne doprinose (a i u tom cilju smo inicirali izradu Uputstava o obraćunu posebnih doprinosa, što je ranije prihvatila Uprava prihoda i carina), zatim i o tome koliko država prihoduje od poreza koje uplaćuju poslodavci koji zapošljavaju OSI, ali i ZZZCG da javno objavi podatke o svojim dugovanjima, uključujući posebno u periodu 2021 – 2023, te da počne redovno isplaćivati sve vrste subvencija.
U suprotnom, namjere su nam kristalno jasne, a njihove posljedice tek ćemo osjetiti – stvaranje alibija za ograničavanje i ukidanje postojećih prava, još nepovoljniji položaj osoba s invaliditetom na tržištu rada, nezadovoljavajuća ekonomska situacija i standard života, te segregacija i isključenost osoba s invaliditetom iz društva, kao i njihova dalja stigmatizacija i, u krajnjem, diskriminacija koja je i zakonima naše države zabranjena, stoji u saopštenju UMHCG.