usamljenost

Usamljenost je oduvijek prisutna među ljudima, ali pojavom koronavirusa znatno se povećao broj ljudi koji osjećaju tugu, tjeskobu ili anksioznost prouzrokovanu nekom vrstom otuđenja.

Dr Dilip Džest, psihijatar i neuronaučnik sa Univerziteta u San Dijegu otkrio je šta je zapravo usamljenost, kako se definiše i kako nas pogađa.
Pojam usamljenosti odnosi se na subjektivni stres koji je prouzrokovan osjećajem da osoba nema društvo kakvo želi. Dakle, usamljenost ne znači uvijek biti sam, jer se neki ljudi tako osjećaju i kada su okruženi drugim ljudima, piše “Mind Body Green”.
Ona se javlja i onda kada ljudi smatraju da nemaju sa kim da razgovaraju, da nemaju osobu kojoj mogu da se povjere i da su na neki način izostavljeni.
Prvo se javi loše raspoloženje, tjeskoba, problemi sa spavanjem, a nakon toga može da dođe do razvijanja depresije, straha od izlaska iz kuće i razvijanja ozbiljnih bolesti poput dijabetesa, demencije, gojaznosti i bolesti srca.
Ono na što upozorava psihijatar je činjenica da usamljenost ne pogađa samo starije osobe, već sve više mladih – i to u dvadesetim godinama.
“Mnogi ljudi misle da je usamljenost povezana isključivo sa ljudima starije dobi, ali stvarnost je sasvim drugačija. U istraživanju koje sam sproveo pokazalo se da je umjerena do teška usamljenost prisutna tokom čitavog života jedne odrasle osobe. Ne postoji starosna grupa koja je na nju imuna, ali najviše se javlja u dvadesetim godinama, sredinom pedesetih i krajem osamdesetih”, rekao je doktor.
Postoji više uzroka
Pojedini ljudi imaju genetsku predispoziciju za to, kod nekih je u pitanju (ne)sposobnost interakcije sa drugima, stres ili loši porodični odnosi.
Psihijatar je objasnio i da se u dvadesetima javlja jer ljudi tada donose neke bitne odluke koje određuju životni put – izbor fakulteta i završetak istog, izbor partnera, zasnivanje porodice, izbor mjesta u kom će živjeti, rješavanje stambenog pitanja i još mnogo toga.
Takođe, prolaze kroz pritisak okoline i često osjećaju da, ako nešto od toga ne urade, nisu dovoljno dobri.
U pedesetima se javlja jer su ljudi tada već odavno ostvarili dosta toga – brak, porodica, karijera, pa se pitaju šta i gdje dalje. Žene doživljavaju menopauzu, a muškarci se suočavaju sa andropauzom.
Kako kaže dr Dilip, postoji “protivotrov” za usamljenost, a to je mudrost.
“Osobe za koje se smatra da su mudre, na osnovu nekih istraživanja, smatra se i da su manje sklone osjećaju usamljenosti. Nakon nekoliko decenija istraživanja, mudrost sada možemo naučno da definišemo kao skup različitih osobina sa biološkim korelatima u mozgu”, rekao je psihijatar i dodao:
“Te osobine uključuju sposobnost regulisanja osjećanja, saosjećanja, tolerancije suprotnih stavova i odlučnosti kad je to potrebno, a te osobine se ne mogu samo mjeriti već i mijenjati. Dakle možete postati mudriji i tako postati manje usamljeni, sada i u budućnosti”, zaključio je psihijatar.
Izvor: CdM