Uvoz hrane je 16 puta veći nego izvoz, zbog čega treba jačati i afirmisati tržišni položaj domaćih proizvoda, odnosno prehrambene industrije u Crnoj Gori, smatra predsjednik Odbora udruženja prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori (PKCG), Milutin Đuranović.
“Uvoz hrane je 16 puta veći nego izvoz hrane. Sve mjere koje se realizuju očigledno nijesu dale rezultate u mjeri u kojoj je trebalo. To je egzaktni podatak, mi možemo da lijepe riječi izgovaramo, ali cifre nas demantuju”, rekao je Đuranović u intervjuu agenciji Mina-business.
On je naveo da Vlada ima različite mehanizme koje može da preduzme, kao što su Agrobudžet ili jačanje tržišnog položaja domaćih proizvoda, što mora biti sistematizovano, kontinuirano i veoma intenzivno.
“Vlada, na primjer, mora da ima u vidu da imamo uvoz hrane preko 700 miliona, a uvoz hrane i pića preko 900 miliona. Uticaj je tu dijelom inflacije, ali realno imamo porast uvoza hrane i pića”, rekao je Đuranović.
On je kazao da ako bi svaki potrošač potrošio dodatnih jedan EUR za kupovinu domaće hrane i piće, uvoz hrane i piće bi se smanjio za 237 miliona, odnosno za četvrtinu.
“Ako bi jedan EUR upotrijebio za samo domaću hranu, uvoz hrane bi se smanjio za jednu trećinu. Vrlo egzaktan podatak i neko ko želi da odlučuje, ima temelj u tom podatku. To je jedan odličan način da afirmišemo domaću proizvodnju i da to bude nama cilj da uvoz ustupa mjesto domaćoj proizvodnji”, ocijenio je Đuranović.
On je naveo da kada se kupuju uvozni proizvodi, 80 odsto novca odlazi iz Crne Gore, dok u državi ostaje 20 odsto.
“A kada se kupuju domaći proizvodi, 80 odsto novca ostaje u Crnoj Gori. Vrlo interesantan, egzaktan podatak od kojeg Vlada mora poći”, smatra Đuranović.
Prema njegovim riječima, Vlada je odgovorna za ekonomsku politiku, a uvažavajući činjenicu da imamo ogromni deficit spoljnotrgovinskog plaćanja i kontinuirano zaduživanje iz dana u dan, izvršna vlast mora odgovorno, sistematično pristupiti i naći način da afirmiše i razvija domaću proizvodnju i rješava tako probleme, smanjuje zaduženost, deficit spoljnotrgovinskog bilansa, ali i poveća zaposlenost i poreske prilive.
On je naveo da je stepen pokrivenosti uvoza izvozom hranom u Crnoj Gori prošle godine bio nekih 6,2 odsto, što govori o našem stanju u poljoprivredi.
Đuranović je, komentarišući podatke Monstata za prva dva mjeseca o pokrivenosti uvoza izvozom od 20,4 odsto, kazao da je Crna Gora turistička zemlja i kako se povećava broj turista u tom slučaju i najveći uvoz baš se dešava tokom sezone.
“Razlog je što uglavnom naši gosti dolaze u velikom broju iz susjednih republika, odakle mi uvozimo hranu i piću i oni normalno zainteresovani su da favorizuju kupovinu proizvoda koji potiču iz njihovih država”, kazao je Đuranović.
Crna Gora je, kako je rekao, mala država i nemamo neke prednosti sa aspekta proizvodnje poljoprivrednih proizvoda.
Država, potrošači i trgovinske firme ključni za povećanje domaće proizvodnje
Prema njegovim riječima, u nastojanju da povećamo proizvodnju, veoma značajan subjekt je država, zatim potrošači i treći subjekat su trgovinske firme.
“Država može uticati na različite načine. Jedan način su administrativne mjere, koje se odnose, na primjer, na povećanje akciza ili uvođenje količinskih ograničenja, kao što je radila Srbija sa ograničavanjem izvoza mlijeka”, rekao je Đuranović.
On je naveo da se druge mjere odnose na jačanje tržišnog položaja i kampanje koje vodi država.
“Imamo, na primjer, kampanju koja već traje 26 godina u Hrvatskoj, iza koje stoji država i gdje ona sistematizovano, kontinuirano i vrlo intenzivno promoviše kupovinu domaćih proizvoda i afirmiše prednosti kupovine domaćih proizvoda”, naveo je Đuranović.
On je saopštio da su u Crnoj Gori političari vrlo pasivni sa tog aspekta kupovine domaćih proizvoda.
“Koristim priliku da pozovem i predsjednike države i Skupštine, poslanike, predsjednika Vlade, ministre i gradonačelnike da daju svoj doprinos na različite načine afirmacijom i kupovinom domaćih proizvoda”, rekao je Đuranović.
On je naveo da je i potrošač značajan faktor i može biti presudan za razvoj domaće proizvodnje.
“On odlučuje hoće li kupiti domaći ili uvozni proizvod. Recimo, u Italiji samo imate italijanska vina. U Crnoj Gori imate takođe italijanska vina, ali u Italiji nemate crnogorska vina”, rekao je Đuranović.
U Crnoj Gori, kako je naveo, nije razvijena nacionalna potrošačka svijest ni potrošački ponos.
“Mislim da i naš potrošač treba se ponaša na način da razmišlja i da bude ponosan na proizvode koje kupuje, a to su domaći proizvodi. Za razvoj potrošačke svijesti treba vrijeme, ali država može da utiče jako kroz razne kampanje, da skraćuje to vrijeme”, ocijenio je Đuranović.
On smatra da će vjerovatno doći vrijeme kada će na našim policama dominatno biti domaći proizvodi, sad trenutno su uvozni.
“Jako je važno da potrošač shvati kada kupuje domaće proizvode, da taj novac od kupovine ostaje u Crnoj Gori. Kada kupuje domaće proizvode, on investira u sopstvenu državu, u budućnost svojih potomaka i sopstvene budućnosti. A kada kupuje uvozne proizvode, novac odlazi, što znači on investira u drugu državu”, dodao je Đuranović.
On je naveo da značajnu ulogu imaju i domaće trgovinske firme, jer one odlučuju što će prodavati i što će se naći na njihovim policama.
“Trenutna situacija je takva da na policama u trgovinskim firmama dominiraju uvozni proizvodi. U mnogim drugim razvijenim državama je suprotna situacija. Kod nas su pozicije domaćih proizvoda ipak limitirane”, kazao je Đuranović.
Izvor: Mina