Pored redovne nastave, učenicima osnovnih i srednjih škola su od velike važnosti vannastavne aktivnosti, poput upražnjavanja sporta, obilaska muzeja, pohađanje kurseva i sekcija, učestvovanje u humanitarnim akcijama. Bilo da ih organizuje škola ili roditelji, vannastavne aktivnosti su od velikog značaja za socijalizaciju i psihofizički razvoj djece i mladih, prenose Vikend novine.
Međutim, dok jedni roditelji nemaju dovoljno sredstava da djeci omoguće bavljenje ovakvim tipom aktivnosti, drugi u tome preteruju, te djeci nameću previše obaveza.
“Danas je aktuelno da djeca odlaze na vanredne časove na kojima se postižu rezultati, nije sporno, ali roditelj treba da odvoji pet eura za jedan čas. Ukoliko je potrebno da dijete popravi ocjenu, recimo sa tri na četiri, treba dosta para izdvojiti, to mjesečno bude ne mala svota novca”, smatra Milica iz Podgorice.
Mila Ivanović takođe smatra da se danas u vannastavnim aktivnostima pretjeruje i da to ranije nije bio slučaj.
“Kada su moja djeca, prije dvadesetak godina bila mlađa, takođe su išli na određene aktivnosti. Toga je bilo i ranije, ali sad mnogo više djeca odlaze na ove privatne časove, da bi roditeljima bilo lakše da ne rade sa djecom ili tako ti nastavnici i profesori zahtijevaju to od djece jer je program koji se radi u školi obiman za djecu. Smatram da je toga uvijek bilo, možda ne u ovolikoj mjeri, ali je sigurno bilo”, kazala je Ivanović.
Profesorica engleskog jezika Tatjana Bojović primjećuje da roditelji nekad djeci toliko nameću aktivnosti, da ona zbog toga često budu umorna na času.
“Rekla bih da je danas vannastavnih aktivnosti i previše, nekad roditelji previše forsiraju svoju djecu, tako da budu iscrpljena na času baš zbog tih vannastavnih aktivniosti”, kaže Bojović.
Ona napominje da nije protiv toga da dijete ima neki hobi ili da ide na neki sport, da se nečim bavi, jer svi, kako kaže, manje-više žive u zgradama i djeci treba igre i razonode i nekog zanimanja.
“Sa druge strane, mislim da nije dobro da se djeca preforsiraju, a onda gube interesovanje za one stvari za koje bi u suštini trebalo da ga imaju, pogotovo u školi, onda je jednostavno nezanimljiv bilo kakav predmet, djeca bi samo da se igraju ukoliko je ta vannastavna aktivnost u vidu igre ili da pjevaju, ukoliko je pjesma. Sto se tiče starijeg uzrasta, oni uglavnom idu na sport, pa se javlja problem gdje se puno pažnje postavlja tom sportu pa se izostaje sa časova, ne rade se kontrolni i pismeni pa dolazimo do nefer ocjenjivanja, pa se tu negdje postavlja pitanje koliko je to sve dobro”, pita se Bojović.
S druge strane, izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović napominje da je nedavno istraživanje UNICEF-a pokazalo da djeca danas u slobodno vrijeme najviše vremena provode ispred telefona i kompjutera.
“Nedavno je objavljeno istraživanje UNICEf-a, a tiče se upotrebe tehnologije. Ono što su oni primijetili na osnovu odgovora djece je da oni imaju previše slobodnog vremena koje ne znaju kako da iskoriste i koje ne provode na pravi način, odnosno provode ga na taj način što upotrebljavaju ili telefone ili tablete. Njihova poruka je bila ta da roditelji više vremena provode sa svojom djecom i da im obezbijede aktivnosti koje su im korisne i koje im mogu zaokupiti pažnju”, kaže Mihailović.
Ipak, ističe ona, postoje i druge krajnosti pa tako psiholozi i stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da su primijetili da djeca možda čak imaju više aktivnosti nego što bi trebalo i da ih roditelji zatrpavaju.
“Trebalo bi više raditi na tome da djeca imaju više slobodnog vremena u smislu slobodne igre. Bilo bi dobro da postoje dostupne opcije, ali da se ne pretjeruje”, poručuje Mihailović.
Psiholog Radmila Stupar-Đurišić smatra, pak, da je teško vannastavne aktivnosti grubo komentarisati kao nešto što nije ili jeste pozitivno. Ona napominje da se radi o individualnim potrebama djeteta koje su specifične baš za svako dijete posebno,
“Vannastavne aktivnosti moraju biti usklađene sa specifičnostima samog djeteta, razlika je od slučaja do slučaja. Činjenica je da djeca danas imaju dosta obaveza, dosta vanškolskih aktivnosti, ako su u skladu sa realnim željama djeteta ili u realnoj potrebi roditelja, onda je to ispravno. Realna želja djeteta je da u svakoj aktivnosti uživa, ne osjeća se umorno poslije te aktivnosti, sa zadovoljstvom priča i prepričava o njoj, na tim aktivnostima ima dobru socijalizaciju i dobro se druži, onda je to dobro po njega, pa koliko god tih aktivnosti bilo”, ističe Stupar-Đurišić.Najštetnije je, naglašava ona, da dijete svoje slobodno vrijeme provodi samostalno u kući uz televizijski program i video-igrice.