Vaskrs je najveći hrišćanski praznik. Tog dana je Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih, pobijedio smrt i svim ljudima, od Adama i Eve do posljednjeg čovjeka na zemlji, darivao vječni život.
Vaskrs je pokretni praznik, koji najranije može biti 4. aprila, a najkasnije 8. maja, računato po novom, gregorijanskom kalendaru. Običaji vezani za ovaj najveći hrišćanski praznik su različiti od kraja u kom se obilježava ali svima je zajednička radost i blagost atmosfere u kojoj se proslavlja.
Domaćica rano budi ukućane da se umiju vodom. Ujutro se treba umiti vodom u kojoj su preko noći odstajali drenak, zdravac, bosiljak i crveno jaje, to obezbjeđuje dobro zdravlje. Rano se odlazi u crkvu, na jutrenje i Vaskršnju Liturgiju. Sa sobom se nose jaja, jedan dio podijeli po crkvi, a drugi poslije bogosluženja komšijama, prijateljima, rođacima i pred crkvom.
U kraju gdje nema crkve ljudi se u selima okupljaju oko “zapisa”. Tu je dolazio sveštenik, tu su se dijelila jaja, sjekao kolač, prvi put mrsilo, a muškarci se dogovarali o litiji koja se nosi sjutradan oko sela.
Uobičajen pozdrav je “Hristos voskrese – Vaistinu voskrese”, i on se upotrebljava u toku cijele naredne sedmice. Kad se završi služba u crkvi, ljudi, žene, djeca, svečano obučeni, zasjeli bi oko nje ili na obližnjim livadama, ako je lijepo vrijeme. Tu se pored jaja jelo sve od bijelog mrsa i pečenog mesa. Pila se rakija i vino, igralo, pjevalo i veselilo.
Vaskršnji ručak počinje u vrijeme kad je običnim danima vrijeme za doručak. Ručak se obavlja u porodičnom krugu. Domaćin pali svijeću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane i naglas čita „Oče naš“.
Poslije zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sjedaju za svečano postavljenu trpezu. Na stolu stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje, a za njim svi ukućani, i tada počinje tucanje.
Prilikom tucanja izgovara se „Hristos Vaskrse“ i „Vaistinu Vaskrse“.
Poslije vaskršnjeg ručka nekad je bio običaj, a danas je to samo lijepa uspomena, da cijela porodica, svečano obučena, prošeta gradom i svrati na kafu i piće u neku gradsku kafanu.
Djeca se izuzetno raduju Vaskrsu i crvenim jajima, kojima se tucaju. Čije se jaje razbije, taj gubi i predaje onome koji ima jače. Prvo ofarbano jaje čuva se u kući godinu dana i naziva “čuvarkuća”.
Ljudi iz Srema mijese poseban vaskršnji kolač, koji zovu “buzdovan”, a u Šumadiji se zove “vitica”. Viticu domaćin lomi uz ručak i dijeli svima govoreći: “Sve nam krslo i vaskrslo”.
Neki od narodnih običaja za Vaskrs:
– Djecu valja protrljati crvenim jajetom po obrazima, da budu zdrava i rumena.
– Vjeruje se da na Vaskrs valja zorom ustati, a ne valja zaspati prije ponoći jer će se, u protivnom, spavati cijelog ljeta i ništa se neće uraditi.
– U nekim krajevima uskršnje jaje treba zakopati u mravinjak, jer se vjeruje da to donosi sreću i napredak u domaćinstvu.
– Čuvarkuća se čuva i da bi se, ako počne grad, iznijela pred kuću. Ona, vjeruje se, zaustavlja ovu elementarnu nepogodu
– Ljuske ofarbanih jaja treba dobro smrviti da vještice u njima ne bi mogle da se prevoze preko vode.
– Za ovaj dan svaki ukućanin treba da dobije nešto novo od odjeće i obuće. Za odlazak u crkvu i svečani ručak oblači se najljepša odjeća.
– Vjeruje se da su u sedmici od Uskrsa do Tomine nedjelje vrata raja otvorena i da duše svih koji u tim danima umru idu pravo u raj.