Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je na praznik Prepodobnog Maksima Ispovjednika, u nedjelju 3. februara 2019, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Đurđevi Stupovi.
abranima se obratio Preosvećeni Episkop Joanikije, govoreći o pročitanom začalu iz današnjeg Svetog Jevanđelja, koje se odnosi na ženu Hananejku, koja je sa velikom vjerom i trpljenjem molila Gospoda da izliječi njenu bolesnu kćer.
„Ljudi su najosjetljiviji kada imaju težak porodični problem, kada im treba lično pomoć, kada su u bijedi, tjeskobi, bolesti. Hananajci su u to vrijeme bili odvojeni od Jevreja i uglavnom su bili neznabošci, pagani, pripadali su drugoj vjeri. Međutim, ova žena se obraća Gospodu riječima: Pomiluj me Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo. Ima li veće potrebe nego kad roditelj moli za svoje bolesno dijete? To je posebno osjećanje, jedinstveno“, kazao je Vladika.Gospod ne odgovara, ne zato što je neosjetljiv na ljudsku patnju, nego hoće, naglašava Episkop Joanikije, da se pokaže njena vjera, trpljenje i smirenje.
„Ona nastavlja i, već, počinje dosađivati, pa apostoli kažu Gospodu da je otpusti, jer ih mnogo uznemirava. A On govori: Ja sam poslan samo izgubljnim ovcama doma Izrailjeva. Time joj daje do znanja da nije poslat da Hananejcima pomaže, nego samo Jevrejima. Na neki način, Gospod čini ustupak narodu iz koga On potiče. To je, ipak, samo spolja, unutra On, već, gaji veliko saosjećanje prema jadnoj ženi i njenoj patnji“, besjedio je Vladika budimljansko-nikšićki.
Hananejka je i dalje uporna, a On, opet, kaže nešto što je bilo „ugodno“ za uši Njegovog naroda: Nije dobro uzeti hljeb od djece, pa baciti psima, jer su Jevreji tog vremena mislili, a i danas to, ponekad, možemo čuti, da su svi drugi narodi psi, a oni izabrani, rekao je Preosvećeni Episkop, dodajući:
„Ta žena se toliko smirava, pa kaže: Gospode, ali i psi kupe mrve sa trpeze gospodara njihovih. U tom momentu dolazi do izražaja njena vjera, njeno smirenje, trpljenje i Gospod je uslišava. Ona je mogla da u svakom momentu nađe razlog da ostupi: onda kada se čini da Gospod nije čuo, drugi put kad kaže da je poslat samo Jevrejima i treći put kad kaže da nije dobro da se uzme hljeb od djece i baca psima. Ali, ona sve te prividne prepreke prevazilazi“.
„Oslonila se na bezgranično Božje čovjekoljublje. Ona je to srcem osjetila, a to što će biti teškoća u dijalogu primila je na sebe. I samo je išla naprijed, pokazujući sve veću vjeru, sve veće strpljenje i smirenje“, ukazao je Njegovo Preosveštenstvo.
Dodao je da je primjer ove žene jedinstven, jer se u njemu sagledava veliko smirenje.
„Smirenje je bezgranično povjerenje u Božju milost, to je lice i naličje i ona je osjetila unaprijed bezobalnu ljubav Božju, a sve ostalo je shvatila kao iskušenja koja prolaze, bila uslišena i, kako kaže Sveti jevanđelist: Kćer njena ozdravi tog časa“, naglasio je Preosvećeni Episkop Joanikije.
Po Vladikinim riječima Gospod je, mnogo puta, kod drugih naroda, neznabožaca nalazio primjere koji su pokazali veću vjeru, nego oni koji su se nazivali vjernim.
„Bog ljubi svakoga i sve nas voli kao milu djecu, sve nas priziva i svima nam treba pokajanje, a primjer ove žene Hananejke, koja je do tada tretirana kao neznaboškinja, je primjer za sve vjerujuće kako treba da se molimo Bogu i kako ćemo biti uslišeni“, zaključio je Vladika budimljansko-nikšićki G. Joanikije.