Svake godine se u ovo doba diže larma oko sezonskih radnika. Nema ih i ne valjaju, kažu poslodavci, uslovi su grozni, tvrde radnici. U zemlji, u kojoj je većina stanovništva nezaposlena reklo bi se da je to široka baza za pronalaženje, ako ne vrhunskih kuvara i barmena, onda bar pomoćnih radnika u kuhinji, radnika u palačinkarnicama i pekarama ili momcima što postavljaju suncobrane.
Predstavnici Zavoda za zapošljavanje ovih dana obilaze sjeverne opštine skupa sa poslodavcima zvučnih imena Montenegro Stars Hotels Group, Splendid i slično. Traže sobarice, pomoćne radnike u kuhinji, konobare, čistače javnih površina hotela, kozmetičare i slično.
“Poslodavac nudi korektne uslove rada, obezbijeđen smještaj i tri obroka dnevno. Zarada se kreće između 225 eura, za pomoćne poslove, do 370 eura za rad konobara”. Savjetodavci ovih dana, intenzivno, animiraju nezaposlene iz evidencija Zavoda, saopštavaju im potrebe poslodavca, informišu o slobodnim radnim mjestima i uslovima rada. Potrebno je da nezaposleni dođu u zakazano vrijeme. Od njih se očekuje da, na intervju i selekciji, donesu radne biografije”, saopštili su iz Zavoda za zapošljavanje uoči jednog od sastanaka .
Sa drugog mjesta su javili da se traži menadžer domaćinstva, recepcioneri, bellboy, sobarice, higijeničarke, radnici u vešeraju, konobari, barmeni, kuvari, pomoćni kuvari, pomoćni radnik u kuhinji, poslastičar, radnici u tehničkoj službi (tehničar, električar, baštovan), nabavka, magacioner i računovođa. Pominju se i plate do 900 eura. Ne bi se reklo da je puno onih koji u tu priču vjeruju.
Za 60 ponuđenih sezonskih radnih mjesta, u Nikšiću, na primjer, predato je 36 biografija. U našem gradu, prije nekoliko godina, skandalozno su dugački bili redovi za posao u novootvorenoj Voli radnji. Ko je odavde zna da nije Voli poslodavac poznat po dobrim uslovima za radnike. Ljudima treba stalni ne privremeni posao, kakva-takva sigurnost.
Na internetu se na više mjesta mogu naći oglasi u kojima poslodavci sa primorja traže radnike. Privatnoj kući u kojoj se izdaje smještaj turistima, recimo, potrebna je djevojka/žena za spremanje apartmana, od početka juna do kraja septembra, za djelimično radno vrijeme između 9 – 13 sati. ,,Mjesečni fond je 75 – 100 radnih sati. Plata 200 – 250 eura. Radno iskustvo nije neophodno. Smještaj i hranu ne obezbjeđujemo”, piše u oglasu. Sa ugovorom ili bez njega, zvuči kao posao za nekoga iz komšiluka.
Privatnik iz Budve nudi ,,djevojkama” posao pomoćnog kuvara za rad na roštilju, palačinkama i girosu. Plata 500 eura, smještaj i hrana, ali mogu se javiti samo djevojke koje mogu da počnu da rade odmah.
“Za rad u pekari u Budvi potrebna je prodavačica. Obezbijeđeni su joj jedan obrok, smještaj i plata od 350 eura. Radno vrijeme osam sati”.
Oko plate, smještaja i dužine radnog vremena, sve se vrti. Ljudi koji su ranije pokušavali da zarade koji dinar na sezonskim poslovima uglavnom se žale na radno vrijeme koje gazde redovno, po potrebi, produžavaju, na smještaj u višekrevetnim sobama, sa po jednim kupatilom za desetak osoba, i na plate koje kasne. Ima i onih koji su iskusili da posljednju platu ne dobiju nikad.
Upućeni u obavljanju sezonskih poslova objašnjavaju da su plate često vrlo male, da radnici kojima je obezbijeđen smještaj dobijaju 250, oni kojima nije 300 eura mjesečno. “Krvavi rad za nikakve pare”, kaže djevojka koja je iskusila sezonski posao.
I poslodavci imaju svoje priče. Pozvali smo, nasumično, broj iz jednog od oglasa. ,,Zanima me posao pomoćnog radnika u kuhinji. Možete li mi reći kolika je plata”, glasilo je naizgled logično pitanje, ali je ljutit glas odgovorio: ,,Vas zanima samo kolika je plata”. U razgovoru se ispostavilo se da poslodavce baš nervira kad ih zainteresovani prvo to pitaju. Objasnio nam je da zanimanje pomoćni kuvar nije tako prosto kao što izgleda. ,,Treba mi neko ko će da uči – koji tanjir treba da pripremi za koje jelo, šta se kako servira. Ne treba mi onaj koji će samo da guli mrkvu i krompire”, kazao je naš sagovornik, znatno ljubazniji otkad smo objasnili da nam ne treba posao, nego informacije.
“Naći dobrog radnika je nemoguća misija. Prije ću ti nać’ nekoga da ti srce operiše, nego da fizikališe”, požalio se vlasnik restorana i hotela na primorju. ,,Trebali su mi ovih dana radnici za fizički posao, nikoga nijesam mogao da nađem za dnevnicu od 30 eura.”
“Šest puta sam prošle godine u Zavodu za zapošljavanje tražio radnike. Triput su mi slali neke žene, jednu sam zaposlio. Poslije nekoliko dana rekla je da ne može da radi jer ima djecu”, kaže naš sagovornik. Po njegovim riječima, do ove godine radna snaga je uglavnom stizala iz Srbije ali ni tamo je više nema: ,,Sve je otišlo u Njemačku”. Radnici iz BiH radije se odlučuju da idu u Hrvatsku, koja takođe ima ozbiljan problem sa nedostatkom sezonskih radnika.
Naš sagovornik nevoljno priznaje da ,,nije lako naći dobroga radnika, ali ni dobroga gazdu”. Ipak, ostaje pri svome: ,,U lokalu imam osam stalno zaposlenih, samo jedan je iz Crne Gore. U Crnoj Gori je ogroman problem nerad”.
Nakon što je Hrvatska postala članica EU u toj zemlji sve je manje ljudi koji pristaju na sezonske poslove na primorju.
Kako pišu mediji procenjuje se da Hrvatska ove godine ima oko 70.000 praznih sezonskih radnih mjesta. Plate su između 500 za sobarice i radnice u vešeraju, do dvije hiljade za izuzetne kuvare i druga bolje plaćena zanimanja u ugostiteljstvu. Vlada Hrvatske na početku godine već je odobrila kvote za 21.200 sezonskih radnika iz inostranstva, a iz Srbije ili Crne Gore radnu dozvolu za sada može da dobije 5.000 ljudi. Što bi, kad je stvar već takva, neko iz Nikšića došao u Petrovac. Ili sa sjevera Crne Gore u Herceg Novi, umjesto u Dubrovnik.
Onda, neka nas ne čudi, zašto većina mladih ljudi, a i onih starijih odlazi na hrvatsko Primorje, umjesto da ostanu na našem Primorju. Zaključite i sami, uporedjujući visinu plata tamo i ovdje kod nas.
Jasno se, međutim, vidi da onako kako je dosad moglo, više neće moći. Ili će poslodavci plaćati više bolju radnu snagu, ili će dobiti goru. Znajući nas, izvjesnije je ovo drugo.