Zaboli vas grlo, posegnete za vitaminima, kada ne pomogne zavirite u vitrinu sa ljekovima i pronađete ostatke od neispijene ranije terapije antibiotika… I tako dva-tri dana, na svoju ruku, i bude vam bolje. Makar vam se čini. U suštini, imali ste virusnu infekciju na koju antibiotici ne djeluju, ali ste zato, kako upozoravaju stručnjaci, napravili medveđu uslugu ne samo sebi, već i čovječanstvu, prenosi Antena M.
Da, vjerovatno zvuči previše dramatično: pa, kome može biti loše od dvije tri tablete… Ali kada sumirate navike miliona ljudi i dodate tome pretjeranu upotrebu antibiotika u veterini, odnosno mliječnoj industriji – onda je to dobro utabana prečica do moderne verzije pakla od koje se pribojava savremena medicina.
Ne baš optimistične projekcije u svjetskim okvirima ukazuju da će od nekog oblika infekcija prouzrokovanih sojevima bakterija otpornim na antibiotike za 30 godina na planeti umirati 10 miliona ljudi; mnogo više nego što danas odnose sva maligna oboljenja zajedno.
Loše navike
Prof. dr Ljiljana Gojković-Bukarica, koja se u beogradskom KBC ,,Dragiša Mišović“ na Dedinju bavi problemom bolničkih infekcija izazvanih bakterijama otpornim na većinu poznatih antibiotika, upozorava da čovječanstvo gubi bitku sa multirezistentnim (MDR) bakterijama.
“Najnoviji podaci iz Američkih bolnica pokazuju da godišnje umre 35.000 bolesnika od bolničkih infekcija izazvanih ovim bakterijama. I u SAD kao i u našim zemljama je izostala reakcija zdravstvenog sistema i društva u cjelini” – kazala je ona.
Ističe da su u Srbiji sproveli kampanje informisanja javnosti i ljekara u saradnji sa SZO, a isto je sprovela i Crna Gora.
“Na sajtu Ministarstva se nalazi najnoviji vodič za primjenu antibiotika koji je visoko stručno napisan i kvalitetan je. Vodič je namijenjen ljekarima. Međutim, mi ne znamo da li se ovaj vodič primjenjuje u bolnicama. Pojedine bolnice u RS, cijeloj EU i Crnoj Gori su uključene u najveću svjetsku mrežu za praćene MDR (multidrug resistant bacteria) sojeva, COMBACTE. U okviru saradnje sa njima pojedine bolnice su provjeravale navike u propisivanju antibiotika u bolnicama i analizom podataka došle do nepravilnosti, tj. grešaka u primjeni” – kaže Gojković-Bukarica.
Kao ilustrativan primjer Gojković-Bukarica navodi rad njenog saradnika dr Vladimira Živanovića koji je napisao doktorat na temu ,,Uticaj navika u propisivanju antibiotika i potrošnje antibiotika na pojavu MDR patogena na odjeljenjima hirurgije i interne medicine“.
“Podaci do kojih je došao pokazali su da internisti značajno ispravnije propisuju antibiotike i da prethodno dijagnostikuju infekciju preko svih parametara (povišeni leukociti, sedimentacija i CRP) i rade antibiogram skoro svakom bolesniku. Hirurzi su tu bili ,,komotniji“, pa su antibiotici uglavnom propisivani bez antibiograma, a preoperativna primjena antibiotika, tj. profilaksa nije bila ispravna. Umjesto jednog lijeka, primjenjivano je po tri. Ovo je za posljedicu imalo pojavu MDR sojeva u značajnom procentu na odeljenjima hirurgije.
Potrebno je istaći da svi mogu da provjeravaju navike u propisivanju antibiotika preko ovog jednostavnog programa (G-PPS) i da kontrolišu rad ljekara, ali da to skoro niko ne radi” – kaže sagovornica.
Godina u nizu
Na pitanje koliko jedna kalendarska godina može da bude bitna za borbu protiv rezistentnih sojeva bakterija, Gojković-Bukarica ističe da to „nije period koji treba da izgubimo, ali nije ni period u kome ćemo izgubiti rat sa MDR bakterijama“.
“Mada, ne radi se o jednoj izgubljenoj godini, već o izgubljenim decenijama” – upozorava ona.
Ključni razlog zbog koga jedan tako kratak period treba uzeti sa podozrenjem je činjenica što nema previše manevarskog prostora u ratu sa bakterijama, odnosno na polju otkrivanja novih ljekova.
“Nedavno su se pojavili četiri-pet novih antibiotika, ali ako se oni 12 mjeseci budu primjenjivali pogrešno, razviće se rezistencija i na njih. Otvaraju se nove mogućnosti primjene bioloških ljekova, ali za to treba da prođe sigurno još pet godina istraživanja, registrovanja i dr”,
Sagovornica podsjeća da se na klinici na kojoj radi primjenjuje čitav set rigoroznih mjera. Ipak smatra da je jako bitno širiti takav odnos.
“Potrebno je primjenjivati procedure akreditovane za sve djelatnosti na klinici: pranje ruku, uzorkovanje izolata za antibiograme, održavanje higijene prostora, bolesnika, opreme i osoblja.
Neophodno je pratiti prisustvo MDR patogena u bolnici i iznositi te podatke na komisijama za bolničke infekcije. Takođe, jako je bitno pratiti potrošnju antibiotika, čak i individualno, pa reagovati ako pojedini ljekari propisuju značajno veće količine antibiotika. Jedna od mjera je praćenje propisivanja antibiotika tako što se rade povremene provjere na klinici (tokom 24 sata) i skrenuti pažnju onima koji griješe. Od velikog značaja je da pacijenti imaju adekvatnu mogućnost održavanja stalne higijene. Praktikuje se provjera prisustva patogena na rukama osoblja i na svim površinama i opremi. Finalna stavka je organizovanje stalne edukacije za ljekare i ostalo zdravstveno osoblje i obezbjeđivanje podrške rukovodstva bolnice za sprovođenje ovih mjera. Nažalost, postoji zavjera ćutanja kada su u pitanju bolničke infekcije. Jednostavno, one se ne prijavljuju u dovoljnoj mjeri” – ističe.
Prema njenim riječima, jednako je bitno da država obezbijedi dovoljan broj sestara, njegovateljica, čistačica i ljekara.
“Prema tome, problem je kompleksan, i svi moraju da ga rješavaju, a to se ne dešava.
Takođe, neophodno je da se ograniči primjena antibiotika na veterinarskim farmama, jer ako se oni nalaze u mlijeku i mesu, naša borba je izgubljena” – zaključuje ona.
Ljekarima ostaviti propisivanje terapije
Kako je ranije za Pobjedu istakla specijalistkinja kliničke farmakologije u Kliničkom centru Crne Gore Mileva Mašanović za nekontrolisanu i neracionalnu upotrebu antibiotika odgovorne su sve strukture društva, od opšte popuplacije (samomedikacija i kupovina antibiotika bez recepta), zdravstvenih radnika, do rukovodilaca zdravstvene politike.
“Odluku o uključivanju antibiotika isključivo donosi ljekar. Samomedikacija i kupovina ljekova na svoju ruku, nedopustivi su” – kazala je ona.
Mašanović je objasnila da racionalna primjena antibiotika kod bolesnika podrazumijeva: klinički nalaz, izvor infekcije, bakteriološku verifikaciju uzročnika – kada je to moguće, izbor pravog antibiotika – poštujući koncept rezervnog antibiotika, antibiotik u pravo vrijeme, dovoljno dugo i u dozi odrađenoj prema individualnim karakteristikama bolesnika.
“Ovo su ujedno i osnovni principi savremene farmakoterapije koji su danas uspostavljeni na nivou međunarodnih autoriteta. Odluka o upotrebi antibiotika mora da ostane u rukama zdravstvenog radnika” – upozorila je Mašanović, naglašavajući da nikada ne treba uzimati takozvane ostatke od prethodne terapije.
To je put za doprinos smanjenju rezistencije bakterija na antibiotike.