Devetnaestogodišnji Željko Šekularac, aktuelni seniorski državni šampion i učesnik balkanskog prvenstva (-81kg) za naš portal otkriva sve čari bavljenja ovim sportom, govori da ga boks čini jačim u duhovnom i fizičkom smislu, i da je preko tog sporta želio da izgradi svoj lični identitet.
Kada si počeo da se baviš ovim sportom? Ko su tvoji uzori?
Kik boksom sam se počeo baviti prije dvije ipo godine iz razloga što sam tu prepoznao viteštvo i način za jačanje i očvršćavanje kako tijela tako i karaktera. Personalno nisam imao pojedinačnog uzora, ali sam gledajući bolje borce sa naših prostora i šire u svima nalazio određene elemente koje karakterišu dobrog borca i na osnovu viđenog želio da kada uđem u te vode izgradim neki svoj lični indentitet.
Koji treneri prate tvoj rad i napedak?
Od prvog dana mog konkretnog susreta sa kik boksom i svog prvog treninga sam počeo da ulazim u čari i elemente kvalitetnog kik boksa zahvaljujući postupnom prenošenju znanja na mene od svog sadašnjeg trenera Veska Cejovića, inače proslavljenog šampiona i osvajača mnogih domaćih i međunarodnih priznanja i medalja, i uz to diplomiranog inženjera elektrotehnike.
Na kojim takmičenjima si učestvovao?
Učestvovao sam na mnogim turnirima, šampionatima i revijama u zemlji i regionu. Od pomenutih takmičenja mogu izdvojiti turnir u Prnjavoru (BiH) gdje sam proglašen za najboljeg juniora turnira, zatim osvajanje državnog šampionata, gdje sam sa tek navršenih 19 godina postao prvak države u disciplini lou kik u poluteškoj kategoriji (-81 kg). Zatim bih pomenuo skorašnju međunarodnu reviju u Tivtu gdje sam se borio u kategoriji višoj od svoje (-86 kg) i u finalnoj borbi izvojevao tešku pobjedu protiv aktuelnog šampiona te kategorije. Uz pomenuto rado se sjećam i pojedinih turnira gdje sam pružao kvalitetne mečeve i za dlaku, a neke i možda nepravedno gubio od kvalitetnih, iskusnih i po 10-12 godina starijih boraca.
Najteži meč?
U svojoj karijeri u sjećanju mi je ostalo nekoliko teških mečeva, od kojih bih mogao izdvojiti meč u Sarajevu protiv 31-no godišnjeg šampiona BIH, Nikole Drobnjaka, a to iz razloga što sam sa tek 3 dana ranije navršio 19 godina i prešao u seniorsku konkurenciju.
Najteži protivnik?
Zanimljivo iako sam boksovao sa zvučnijim imenima, možda iz razloga domaćeg rivaliteta ili borbe protiv borca iz teže kategorije, to bi možda mogli biti Sekulović Filip iz podgoričkog kluba “Kik boks klub 081” kao i Mihailo Culafić iz Rebel -Tivat.
Koliko je boks u Crnoj Gori razvijen i koliko se djece uopšte bavi ovim sportom?
Koliko imam saznanja na osnovu kontakata sa nekim nekadašnjim šampionima boksa i kik boksa kao i iz nekog svog ugla gledanja, smatram da su se ranije borci smatrali pravim vitezovima i bili uzor mlađim generacijama. Tada su ova dva srodna sporta bili više cijenjeni i razvijeni. Danas sa donekle izopačenim kriterijima vrijednosti ovi sportovi su postali manje razvijeni i popularni, ali sam stava da će se i sada prepoznati ili morati prepoznati kvalitet i optimista sam da će se ici u pravcu razvijanja i popularisanja ovih sportova u kojima se na pravi način kali nekadašnja velika vrijednost crnogoraca, a to je čojstvo i junastvo.
Koje su prednosti a koje mane ovog sporta?
Ja u ovom sportu vidim samo prednosti, jer u njima čovjek postaje karakterniji i bogatiji čojstvom i junaštvom u pravom smislu te riječi, ovo mislim globalno, mada u svakom žitu se moze i mora naći i poneki kukolj.
Koliku podršku imaš od svojih sugrađana?
Najvažnije mi je da u bavljenju ovim sportom imam, kao i što imam podršku svojih roditelja, svog trenera, svojih prijatelja i aseva ovog sporta sa kojima imam ostvarene kontakte.
Na čemu bi po tvom mišljenju trebao da poradiš?
U ovom sportu koliko god čovjek znao i bio uporan da sazna uvijek mora biti nezadovoljan sobom i imati želju da se usavršava i napreduje, što je slučaj i sa mnom. Konkretno ću raditi na poboljšanju svoje brzine i preciznosti pogađanja, bez lažne skromnosti svojih snažnih udaraca-krosea i aperkata na pravo mjesto, pravovremeno.
Imaš li neki ritual koji radiš prije meča?
Obično praktikujem da posle zagrijavanja i dobijenih upustava i savjeta od svog trenera ostanem nekoliko minuta sam u svom svijetu, gdje pronađem svoj mir, rasterećenost i želju za ulazak u ring i pobjedom.
Čega se odričeš da bi uspio u ovome čime se baviš?
Kao i svako drugi koji ozbiljno pristupi nekom poslu sa željom za uspjehom potrebna su odricanja koja i nisu mala. To su odolijevanja mladalackim zanosima, ostajanje do kasno u diskotekama, neuredna ishrana i bespotrebna iscrpljivanja, “koja običnoj” omladini gode a neizostavno škode.
Da se ne baviš boksom čime bi se bavio?
Posto ovaj sport neizmjerno volim, duhovito a ipak iskreno ću odgovoriti da se njime ne bavim, bavio bih se opet boksom ili kik boksom.
Šta biste, kao uspješan borac, savjetovali naše mlade sugrađane?
Omladini, svoje vršnjake, kao i mlađe i starije od sebe bih savjestovao da se bave boksom ili kik boksom, gdje će na pravi način postati prave i čvrste ličnosti, a ako ne njima, onda bilo kojim sportom, samo da uredno žive i da se drže što dalje od sve dostupnijih omladini raznoraznih poroka i posasti.