U vječnost i legendu preselio se jedan od velikih zaljubljenika u svoje rodno Berane i zavičajnu prošlost Zoran Milijin Zečević, pasionirani istraživač, sakupljač starih fotografija, pravnik, saobraćajni inžinjer-pilot, nekadašnji savezni saobraćajni inspektor, instruktor letjenja, fotodokumentarista, publicista i dugogodišnji dobrovoljni davalac krvi.

On se pridružio prije dva dana jednom broju svojih zemljaka i sugrađana koji su rano okončali svoj ovozemaljski svijet ostavljajući brojna sjećanja na svoj rodni zavičaj kroz knjige, brojne fotografije, dokumenta, odnosno bogatu, umješnu i prepoznatljivu spisateljsku građu koja ostaje za navijek budućim generacijama.
Zoran je bio na spisku Beranaca koji svojim radom, iako živeći van rodnog grada, nakon školovanja i studiranja, živeći i zapošljavajući se tokom svoje radne karijere u nekoliko gradova bivše SFRJ ( Tuzli, Zadru, Vršcu, Sarajevu, Beogradu) nikada nijesu zaboravljali svoj zavičaj. Naprotiv, svojim radom u raznim oblastima, na vjerodostojan i dokumentovan način, čuvao je uspomene na prošla vremena, uvijek imajući uz sebe foto aparat, bilježeći sa njim mnoga događanja, ali i ličnosti Berana koje su obilježile svoje vrijeme.
Ostaće u sjećanju kao jedan od vrsnih pilota i članova Aero kluba Berane koji je osnovan daleke 1954.godine i svojevremeno bio jedan od centara za obuku brojnih pilota nekadašnje JNA koji su kasnije svoj radni vijek i umješnost upravljanjem avionima završili ili su još uvijek aktivni u jednom broju poznatih avio kompanija.
Veliki broj njih završio je školu rezervnih oficira pa su postali piloti tadašnje JNA, vojnog vazduhoplovstva, ali i poljoprivredne avijacije, a Zoran je zajedno sa njima donio brojna priznanja i trofeje nekadašnjem izuzetno aktivnom Aero klubu Berane, prepoznatljivom i među nekoliko najboljih u bivšoj Jugoslaviji čiji su se kao sportski piloti takmičili na brojnim manifestacijama i avio mitinzima širom Jugoslavije od Vardara do Triglava.
Kasnije je kao savezni vazduhoplovni inspektor učestvovao u brojnim obukama pilota širom Jugoslavije i do prije nekoliko godina bio je zadužen za izdavanje licenci pilotima, a svoj rasni vijek zaključio je prije par godina u Direktoratu civilnog vazduhoplovstva Srbije u Beogradu.
Rođen je 1951.godine u Ivangradu gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju „Panto Mališić“, pravne studije okončao je na Pravnom fakultetu u tadašnjem Titogradu, a pilotske škole u Zadru i Vršcu, a Višu vazduhoplovnu školu u Beogradu.
Uz redovne poslove vazduhoplovnog inspektora, bavio se naučnim i publicističkim radom, kao i umjetničkom fotografijom. Stručne članke, priloge, putopise i raritetne fotodokumente objavljivao je u nekadašnjoj kultnoj novini „Sloboda“ koja je bila hroničar vremena beranske, plavske, andrijevičke i rožajske opštine i koja je izlazila sve do 2003. godine.
Dok je bio na dužnosti glavnog i odgovornog urednika Slobode, autor ovog sjećanja i redova posvećenih Zoranu objavio je veliki broj Zečevićevih tekstova iz prošlosti Berana koje podsjećaju na minula vremena od događaja do brojnih ličnosti koje su obilježile bogat društveni, kulturni i sportski život u gradu na Limu. Zoran je pisao i za mnoge druge časopise širom bivše Jugoslavije, uglavnom na teme iz Berana, ali i na razvoj vazduhoplovnog sporta u Crnoj Gori.
Poslednjih godina svog života u više brojeva časopisa Komun@, čiji je autor ovih redova takođe glavni i odgovorni urednik, Zoran je objavio više vrijednih članaka sa raritetnim fotografijama iz različitih oblasti gradova širom Crne Gore od Rožaja do Nikšića, a naravno najviše iz Berana.
Zoran Zečević se u svojoj dugogodišnjoj karijeri sakupljača starih fotografija i dokumenata, fotografišući i sam pojedine ličnosti i predjele rodnog kraja , beranskoj javnosti predstavio se sa sedam uspješno organizovanih izložbi stare dokumentarne fotografije, tematski vezane za Berane, od razvoja vazduhoplovstva, do sporta, prezentujući i nekadašnje razglednice starih Berana, zatim u Sarajevu i Beogradu sa izložbom o Starim Beranama i razvoju vazduhoplovstva Jugoslavije u Beogradu, kao i originalnom monografskom publikacijom „Beranska gimnazija 1913-1943, profesori i nastavnici“ gdje je profesore i nastavnike, po prvi put, nakon njegovog istrajnog istraživačkog rada, predstavio sa pisanom riječju, dajući na taj način kulturno-obrazovni i istorijski doprinos rodnom gradu i najvećoj prosvjetno- obrazovnoj i kulturnoj instituciji na sjeveru Crne Gore.
Zečević je takođe objavio knjigu „Učitelji u Beranama 1869-1943“, gdje je ovjekovječio nekadašnje učitelje koji su svoj radni vijek proveli u različitim sredinama širom bivše Jugoslavije, koji su završili nekadašnju Učiteljsku školu u Beranama, ističući da je čovjekova sudbina određena njegovom prolaznošću i često obilježena željom da svoja djela i značajne trenutke sačuva od zaborava.
Zato je Zoran, kako je često isticao družeći sa nama gotovo svakog ljeta u Beranama, ali i prilikom drugih događaja koje je revnosno pratio putem štampe i interesovao se za ljude iz Berana pribjegavao različitim načinima da bi zaustavio vrijeme, a jedan od njih bio je i zapisivanje i fotografisanje kojim se ono što je bilo, čuva za neka buduća vremena, a sve je to sakupio tokom prethodnih nekoliko decenija, jer je nesebično i neumorno radio na sakupljanju arhivske građe iz različitih oblasti koje se tiču beranskog kraja.
Zoran Zečević je dobitnik i najvećeg opštinskog priznanja Berana, nagrade „21 Jul“ za doprinos i razvoj kulturno istorijske baštine Berana, a Berane i Crna Gora izgubili su čovjeka koji je svojim radom i ljubavlju prema rodnom kraju sačuvao uspomene na grad kojeg više nema i njegove ljude, koji su takođe postali prošlost.
Ostaće u vječnom sjećanju svih nas koji smo ga znali, bili njegovi prijatelji , a posebno njegova porodica kao uzornog supruga, oca i đeda, kao i ostala mnogobrojna rodbina. Naša trajna obaveza je da zauvijek sačuvamo sjećanje na njegov dragi i plemeniti lik.
Neka mu je laka crnogorska zemlja koju je mnogo volio. Neka mu je vječna slava i hvala.
Prema sopstvenoj želji koju je ostavio u amanet porodici biće kremiran u Beogradu, a nakon toga njegova urna biće prenesena u Berane o čemu će javnost blagovremeno biti informisana.
Izvor: Espona