Kroz istoriju, ljudi su radili potpuno blesave stvari u ime ljepote. Predstavljamo neke od njih.
Šminkerski zanat u starom Egiptu
Naziv za šminkera u egipatskim hijeroglifima je izveden iz korjena riječi “sesh” što znači “napisati, ugravirati”. Posao šminkera je bio veoma ozbiljno shvatan u to vrijeme: jednaka pažnja i vještina vam je bila potrebna da obojite usne, kao i da napišete tekst njihovim pismom. (Pod tekstom mislimo na komplikovane simbole koji su uklesani u kamen, ne na kuckanje SMS poruke).
Egipatski parfem – mirisni lijek
Parfemi su bili jedna od veoma važnih stvari u Egipatskoj civilizaciji jer su se koristili kako u kozmetičke, tako i u medicinske svrhe. Na primer, Kyphi, jedan od najpoznatijih egipatskih parfema se pravio od cvijeća, meda, vina i bobica, a istovremeno se koristio i kao napitak koji liječi bolesti pluća, probleme sa crijevima i sa jetrom.
Plavuše u staroj Grčkoj
U staroj Grčkoj, najomiljenija i najeksluzivnija boja kose je bila plava. Rijetki su bili Grci koji su prirodno plavi, tako da je plava kosa u Grčkoj doživljavana kao nešto veoma lijepo i egzotično. Žene su posvjetljavale svoju kosu koristeći bilje sa ekstraktom arsenika. Svoju kosu su prale mješavinom pepela, maslinovog ulja i vode.
Kuhinjske majstorije u kozmetičke svrhe
Još od srednjeg vijeka žene koriste razne namirnice u kuhinji kao pomoćna kozmetička sredstva. Kiselo mlijeko vam pomaže da se riješite akni, sok od krastavca da uklonite pjege i fleke na koži, dok je kuvana kopriva idealna za lijep ten i glatku kožu. Žene su čak pokušavale da uklanjaju bore pomoću masti koje su sadržale vosak, bademovo ulje ili čak krokodilsku masnoću.
Eh, da su žene u Japanu znale..
Šteta je što ekstenzije za kosu nisu postojale tokom hejanskog perioda u Japanu, kada je ljepota žene bila procjenjivana na osnovu dužine njene kose, a idealnom dužinom je smatrana ona koja je malo duže od visine struka. Pretpostavljamo da je tada bilo veoma popularno nositi kosu vezanu u konjski rep.
Italijanke su nosile ruž boje strasti
U renesansnoj Italiji žene su bojile usne u crveno i rumenile svoje obraze mješavinom bube “cochineal”, sandalovine ili cinabarita sa voskom ili masti. Proces nanošenja je bio veoma komplikovan, ali je boja bila poprilično postojana – trajala je skoro nedjelju dana, bez obzira na svakodnevno umivanje.
Sve za porcelanski ten
Uprkos što je poznato kao “zlatno doba Španije”, imati tamniji ten bio je veliki modni promašaj u to vrijeme. U nastojanju da zadrže svijetao, porculanski ten, mlade žene su jele glinu, što je često izazivalo anemiju ili kloroze. U kasnom 18. vijeku, Francuzi su bili opsjednuti svetlim tenom i kožom, zbog čega su na lice stavljali tanak sloj bijelog pudera (koji je bio napravljen od bijelog olova i praha od raspršenih kostiju), kombinovanog sa voskom, i kitovim ili biljnim uljem.
Čak i u ratu, bolničarke su smatrane damama
Ruž je smatran sastavnim dijelom torbica bolničarki u Drugom Svjetskom ratu, kako da bi podsjetio žene da su dame bez obzira na okolnosti, tako i da bi imao umirujuće dejstvo na vojnike. (Mada eksperti sada dijele mišljenje da je upravo crveni karmin ono što ih uzbuđuje na ženama).
Sprej za kosu – pozovite mehaničara!
Prije nego što je kozmetička kuća L’Oréal lansirala prvi komercijalni sprej za kosu 1960. godine, žene su morale da biraju između masnog brilijantina i spreja koji su koristili mehaničari.
Sve je u marketingu
Jedna studija iz 1991. godine je pokazala da su žene poličari koje su zaposlile holivudske šminkere i fotografe u svojim kampanjama, imale 30% više šansi da osvoje izbore, samo zahvaljujući lijepo oblikovanim obrvama, dobro našminkanom licu, lijepom osmjehu, pažljivo odabranoj garderobi i sjajnim fotografijama.