U ovonedjeljnom intervjuu za naš portal razgovaramo sa Stefanom Ralevićem, koji kroz izložbu “Gospodari dubina” približava javnosti fascinantan svijet ajkula i raža Jadranskog mora. Izložba, koja je stigla u Berane, donosi autentične preparirane primjerke ovih morskih životinja, ali i priču o njihovom značaju za očuvanje morskog ekosistema.
Iako se ajkule često povezuju sa strahom i opasnošću, Ralević ističe da je takva slika uglavnom posljedica načina na koji su predstavljene u popularnoj kulturi i medijima. Kroz izložbu posjetioci imaju priliku da saznaju više o njihovoj biologiji, načinu života, ali i prijetnjama sa kojima se suočavaju.
Poseban značaj izložbe ogleda se u edukaciji djece i mladih, kojima se kroz neposredan susret sa autentičnim primjercima približava važnost očuvanja mora i morskog svijeta.
U razgovoru za naš portal, Ralević govori o tome zašto su ajkule i raže izabrane za temu izložbe, koliko je strah od ovih životinja opravdan, kakvo je stanje njihovih populacija u Jadranu, ali i o značaju edukacije i zaštite morskog ekosistema.
Stefane, “Gospodari dubina” su stigli u Berane. Zašto ste baš ajkule i raže Jadranskog mora izabrali kao temu izložbe?
Željeli smo da predstavimo nešto atraktivno, što će privući pažnju posjetilaca, ali i da ukažemo na grupu životinja o kojoj ljudi veoma malo znaju. Često čujemo pitanja poput: “Zar ajkule zaista žive u našem moru?” Upravo nam je to pokazalo koliko je ova tema zanimljiva, ali i koliko je važno da javnost bolje upozna ajkule i raže Jadranskog mora.
Kada kažemo “ajkula”, većina ljudi prvo pomisli na strah. Koliko je ta slika zapravo pogrešna?
Ta slika je prilično pogrešna, a njenom stvaranju mnogo su doprinijeli popularni filmovi i način na koji su ajkule predstavljane u medijima. Napadi ajkula na ljude veoma su rijetki, a samo se mali broj vrsta smatra potencijalno opasnim.
Mnoge druge životinje, poput pasa, krokodila, slonova, pa čak i krava, godišnje usmrte znatno više ljudi, ali ih javnost ipak ne doživljava na isti način. Ajkule nijesu životinje koje traže čovjeka kao plijen i strah koji izazivaju uglavnom nije srazmjeran stvarnoj opasnosti.
Šta je ono što posjetioci najčešće ne znaju o ajkulama i ražama koje žive u našem Jadranu?
Posjetioci najčešće ne znaju koliko su ajkule i raže važne za ekosisteme u kojima žive i kakvu ulogu imaju u održavanju ravnoteže u moru. Iznenade ih i podaci o njihovoj ekologiji, načinu ishrane i razmnožavanja, kao i činjenica da su ajkule i raže bliski srodnici.
Hrskavičave ribe, kojima pripadaju ajkule i raže, značajno se razlikuju od košljoriba. Te razlike nijesu samo spoljašnje, već i anatomske i fiziološke. Imaju skelet izgrađen od hrskavice, specifične načine razmnožavanja i veoma razvijena čula, uključujući sposobnost registrovanja slabih električnih impulsa. Kada to čuju, posjetioci se često veoma iznenade.
Na izložbi se mogu vidjeti autentični primjerci i modeli. Koji eksponat je Vama lično najznačajniji i zašto?
Na izložbi se nalazi samo jedan model – model velike bijele ajkule. Ostalo su autentični preparirani primjerci ajkula i raža ulovljenih u crnogorskom dijelu Jadranskog mora.
Ako bih morao da izdvojim jedan eksponat, to bi bio veliki primjerak modrulja. To je, prema mom mišljenju, jedna od najljepših ajkula, prepoznatljiva po modroplavoj boji i elegantnom izgledu.
Konkretni primjerak koji je predstavljen na izložbi ulovljen je na oko deset kilometara od obale Budve. Bio je dug više od tri metra i težak približno 150 kilograma. Zbog njegove veličine, sam proces prepariranja bio je veoma zahtjevan.
Koliko je teško doći do ovakvih primjeraka i pripremiti ih za jednu ovakvu postavku?
Prilično je teško, prije svega zato što je neophodna dobra saradnja sa ribarima, koji provode mnogo vremena na moru. Ajkule se najčešće ulove slučajno, kao sporedni, odnosno neželjeni ulov, pa je potrebna brza komunikacija kako bi primjerak bio preuzet u što kraćem roku i sačuvan za preparaciju.
U tome nam je mnogo pomogao Institut za biologiju mora iz Kotora, a posebno dr Ilija Ćetković, koautor izložbe, koji je doktorirao na ajkulama i već više od deset godina istražuje njihovu biologiju, ekologiju i prisustvo u Jadranskom moru.
Koliko je Jadransko more danas bezbjedno za ove vrste i šta im predstavlja najveću prijetnju?
Najveću prijetnju ajkulama i ražama predstavlja čovjek. Direktnu prijetnju čine ciljani ribolov i slučajni ulov u različitim ribolovnim alatima. Procjenjuje se da ljudi širom svijeta godišnje usmrte desetine miliona ajkula.
Tu su i indirektne prijetnje, poput zagađenja mora, uništavanja staništa i klimatskih promjena. Sve to utiče na rasprostranjenost vrsta, dostupnost hrane i njihovu sposobnost razmnožavanja, pokrećući čitav lanac negativnih promjena u morskom ekosistemu.
Da li se stanje populacija ajkula i raža u Jadranu mijenja i šta nam ti podaci govore o stanju čitavog morskog ekosistema?
Stanje populacija sigurno se mijenja, a za brojne vrste zabilježeno je smanjenje brojnosti i rasprostranjenosti. Ipak, ajkule i raže spadaju među najzahtjevnije grupe za istraživanje. Veliki dio podataka dobija se preko ribara i analizom ulova, pa za pojedine vrste još nemamo dovoljno informacija da bismo donosili pouzdane zaključke o njihovom stanju u svim djelovima Jadrana.
Naučnici prate njihovu brojnost, prostornu rasprostranjenost, kretanje i učestalost pojavljivanja. Budući da mnoge ajkule zauzimaju važna mjesta u lancima ishrane, promjene u njihovim populacijama mogu ukazivati i na šire promjene u morskom ekosistemu.
Koliko je važna edukacija javnosti, posebno djece i mladih, kada je riječ o očuvanju mora i morskog svijeta?
Edukacija je jedna od najvažnijih stvari u cijeloj ovoj priči i jedan od glavnih ciljeva izložbe. Kroz priču o ajkulama i ražama djeci možemo približiti značaj očuvanja mora, objasniti probleme zagađenja, predstaviti lance ishrane i pokazati koliko su sve vrste u jednom ekosistemu međusobno povezane.
Ako djeca upoznaju prirodu i razumiju njenu vrijednost, mnogo je veća vjerovatnoća da će kasnije željeti da je čuvaju.
Izložba je već predstavljena u više gradova. Šta Vas je do sada najviše iznenadilo u reakcijama publike?
Komentari posjetilaca zaista su inspirativni. Iskreno oduševljenje publike podstiče nas da ovaj posao radimo sa velikim zadovoljstvom, iznova i iznova.
Posebno nas raduju reakcije djece. Ona obožavaju ajkule, postavljaju mnogo pitanja i često žele ponovo da posjete izložbu. Upravo nam to daje dodatnu motivaciju za dalji rad.
I za kraj – šta biste voljeli da neko ko izađe sa ove izložbe kaže: “Danas sam saznao nešto što nijesam znao o moru”?
Kao odgovor navešću jednu situaciju. Nakon što je izložba nekoliko mjeseci bila postavljena u Galeriji Prirodnjačkog muzeja u Beogradu, na Kalemegdanu, čitao sam knjigu utisaka. Među komentarima su bili: “Danas smo vidjeli nešto što nikada ranije nijesmo. Obilazak je bio predivan, hvala” i “Bilo nam je divno, saznali smo mnogo novih i zanimljivih stvari o ajkulama i željeli bismo ponovo da se vratimo.”
Upravo je to ono što bismo željeli da svaki posjetilac ponese sa izložbe – novo znanje, lijepo iskustvo i veću svijest o vrijednosti i potrebi očuvanja mora.
Ovom prilikom pozivam sve koji još nijesu posjetili izložbu da dođu u Galeriju Polimskog muzeja u Beranama i upoznaju “Gospodare dubina”.
Izložba “Gospodari dubina” pruža priliku posjetiocima da izbliza upoznaju ajkule i raže Jadranskog mora i saznaju više o njihovoj ulozi u morskom ekosistemu.
Kroz autentične primjerke i edukativni sadržaj, ova postavka nastoji da razbije predrasude o ovim životinjama i ukaže na prijetnje sa kojima se suočavaju.
Poruka Stefana Ralevića je jasna: upoznavanje morskog svijeta prvi je korak ka njegovom očuvanju. A upravo kroz edukaciju i neposredno iskustvo, posebno kod najmlađih, moguće je razvijati svijest o značaju zaštite prirode.