Bogovidac, čudotvorac, revnitelj vjere Božje, sv. Ilija bi rodom od plemena Aronova iz grada Tesvita, zbog čega je prozvat Tesvićanin. Kad se Ilija rodi, otac njegov Savah vide angele Božje oko djeteta, kako ognjem dijete povijaju i plamen mu daju da jede.
To bi predznamenje Ilijinog plamenog karaktera i njegove bogodane sile ognjene. Svu mladost svoju proveo je u bogomisliju i molitvi, povlačeći se često u pustinju, da u tišini razmišlja i moli se. U to vrijeme carstvo jevrejsko biješe razdijeljeno na dva nejednaka dijela: carstvo Judino obuhvatajući samo dva plemena, Judino i Venijaminovo, sa prestonicom u Jerusalimu, i carstvo Izrailjevo obuhvatajući ostalih 10 plemena sa prestonicom u Samariji. Prvim carstvom vladahu potomci Solomonovi, a drugim potomci Jerovoama, sluge Solomonova. Najveći sukob imaše prorok Ilija sa Izrailjskim carem Ahavom i njegovom opakom ženom Jezaveljom. Jer ovi se klanjahu idolima i odvraćahu narod da služi Bogu jedinome i živome. Pri tom još Jezavelja. kao Sirijanka, nagovori muža te podiže hram Sirijskome Bogu Vaalu, i odredi mnoge sveštenike na službu tome lažnom bogu. Velikim čudesima Ilija dokaza silu i vlast Božju: on zatvori nebo, te ne bi kiše tri godine i šest mjeseci; spusti oganj s neba i zapali žrtvu Bogu svome, dok žrečevi Vaalovi to ne mogoše učiniti; svede kišu s neba molitvom svojom; čudesno umnoži brašno i ulje u kući udovice u Sarepti, i vaskrse joj umrlog sina; proreče Ahavu, da će mu psi krv lizati, i Jezavelji, da će je psi izesti, što se i dogodi; i druga mnoga čudesa učini i događaje proreče. Na Horivu razgovaraše s Bogom i ču glas Božji u tihom svjetlom povjetarcu. Pred smrt uze Jeliseja i odredi ga za naslednika u proročkom zvanju; svojim ogrtačem presiječe vodu u Jordanu: i najzad bi uzet na nebo u ognjenim kolima sa ognjenim konjima. Na Tavoru javio se zajedno s Mojsejem Gospodu našem Isusu Hristu. Pred kraj svijeta opet će se Ilija javiti, da suzbije silu Antihristovu (Otkr. 11).
Na dan kad se slavi Sveti Ilija u dosta gradova i sela organizuju se vašari, a on spada u najpoštovanije svetitelje među Srbima, rame uz rame sa Svetim Nikolom, Svetim Đorđem i ostalima.
Prema narodnoj tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kolima koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima.
Kada na Svetog Iliju pucaju gromovi narod kaže da to svetac gađa đavole, pa se ne valja krstiti da se đavo ne bi sakrio pod krst u koji grom ne udara. Takođe, narod kaže, treba dobro gledati mesto gde grom udari jer je to znak da se tu krije nečastivi.
Sveti Ilija Gromovnik pada u najsušnije i najtoplije doba godine. Postoji priča da je upravo Ilija taj koji određuje kada i gde će padati kiša, a kada će da bude suša.
Zbog toga se i do danas u seoskim krajevima zadržao običaj da se na Svetog Iliju nikako ne radi u polju, da se ne bi navukao gnijev svetitelja. Ipak, vjeruje se da posle njega lepo polako prolazi, pa je iz davnina ostala i poznata izreka: „Od Svetog Ilije, sunce sve milije”.
Med koji se vadi na Ilindan služi kao lijek, pa ako znate nekog pčelara, obavezno ga danas uzmite. Narod vjeruje da majke njime treba da namažu djecu po obrazima kako bi bila zdrava.