Kik bokser, koji je svojevremeno postao prvak Crne Gore u kategoriji od 63 kilograma, sanja da bude ono što jesu njegovi idoli Majk Tajson i Muhamed Ali, i da ostvari sve svoje ciljeve vezane za ovaj sport.
Naš sugrađanin Rajko Rmuš samo za naš portal otkriva kako se rodila ljubav prema kik boksu, šta za njega znači ovaj sport, koja je njegova najdraža medalja kao i o malim tajnama ove vještine.
Kad si počeo da se interesuješ za kik boks, kako se ta ljubav rodila ?
Za ovaj sport sam počeo da se interesujem kada sam imao sedam godina, gledajući svoje idole kako uspijevaju u tome i ja sam dobio želju da počnem da se bavim boksom.
Kao mali sam gajio ljubav prema raznim sportovima i trenirao sam te sportove, kao što su: fudbal, košarka, rukomet i, naravno, kik boks. Ali kada sam došao na prvi trening kik boksa i vidio kako ostali treniraju, shvatio sam da je to sport kojim želim da se bavim.
Kako izgledaju treninzi i koliko je teško pripremiti se za takmičenje, ko ti je bio najveća podrška ka uspjehu ?
Kao i sve u životu, tako i takmičenje nosi veliku odgovornost, i tokom priprema mora postojati ozbiljnost. Svakodnevni treninzi su korak ka pobjedi. No, od početka smo učeni da se i tokom treninga moramo našaliti, ali da moramo znati kad treba biti ozbiljan. Kada govorimo o pripremama za takmičenje, nema pretjerane razlike, jer uvijek treba trenirati i raditi na sebi, što mi i radimo.
Najveća podrška su mi porodica, prijatelji i naravno trener koji me naučio svemu što znam i na tome sam beskrajno zahvalan.
Koja je tajna tvog uspjeha, na koji način se fokusiraš na protivnika na putu ka pobjedi ? Imaš li neku omiljenu tehniku koja ti uvjek uspijeva ?
Smatram da je za svaki uspjeh potreban rad i trud i da bez toga ne može. Kada sam u ringu fokusiram se na protivnikov potez i na to šta će on uraditi sljedeće, da bih ja odreagovao na efikasan način.
Što se tehnike tiče nemam nijednu koju bih izdvojio, smatram da jedna ista tehnika ne može uvek da dovede do pobjede.
Ko te je od trenera posebno gurao, kome bi zahvalio ? Koje bi medalje izdovojio ?
Najviše sam zahvalan svom treneru Žarku Jankoviću koji mi je pomogao da ispunim svoje ciljeve i zahvaljujući njemu ja sam tu gdje sam sad.
Naravno da su mi sve medalje drage, ali izdvojio bih zlato koje sam osvojio u Bosni i Hercegovini i zlato koje sam osvojio u Beranama i postao prvak Crne Gore u kategoriji od 63 kiograma.
Koji ti je protivnik posebno ostao u pamćenju ?
Ne bih izdvajao svoje protivnike, zato što sam sa svima njima u korektnim odnosima.
Osim kik boksa tvoja velika ljubav je ? Koliko je teško da uskladiš sport i druge obaveze ?
Ja gajim veliku ljubav prema ovom sportu, ali poslije njega najviše volim da igram rukomet i pronalazim se u tome.
Sve je u tome da se pravilno rasporedi vrijeme, tada postižem i sport i druge obaveze i imam vremena za mali odmor.
Ti si učenik, kako te gledaju tvoji vršnjaci, kako gledaju na to što ti treniraš ? O čemu sanjaš ?
Moji vršnjaci me podržavaju u ovome što radim i smatraju da sam dobar u tome. Neki od njih su počeli da se interesuju za ovaj sport nakon naših zajedničkih razgovora.
Sanjam o tome da jednog dana postanem poznati bokser kao moji idoli Majk Tajson i Muhamed Ali, i da ostvarim sve svoje ciljeve vezane za ovaj sport.
Pripremaš li se za još neko takmičenje u narednom periodu ?
Trenutno se ne pripremam za takmičenje, ali se nadam da će uskoro biti nešto veliko.
Tvoja poruka za mlade sugradjane koji bi željeli da se bave sportom ?
Moja poruka je da treba da budu uporni, da ne odustaju od onoga što vole, da treniraju što više jer će se to jednog dana isplatiti.