Od svog nastanka pa sve do danas, fotografija je promijenila način na koji gledamo svijet i ljude. Otkrila nam je sitnice koje su bile skrivene i zauvijek dokumentovala bitne događaje i ljude. Najbolje fotografije ostavljaju veliki utisak na nas, a tako je i sa njihovim autorima.
Stela Rabrenović je mladi psiholog iz Berana koja potiče iz porodice umjetnika. Rođena je 29. avgusta 1987. godine u Beranama. Završila je i specijalizirala psihologiju i radi u Osnovnoj školi ,,Vuk Karadžić”. Njen hobi je zapravo fotografija ali i fitnes.
Fotografija i Vi, kako je počela Vaša priča?
“Ja i fotografija… hmm. mogu slobodno da kažem da počinje sa mojim rođenjem. Prvo sam bila sa te druge strane objektiva dok me tata kao bebu fotografisao, a zatim odrastajući željela sam od malih nogu da mu pomažem i budem ja ta koja slika.”
Šta Vas je privuklo prvo ka fotografisanju?
“Ne mogu da kažem da me privuklo nešto konkretno, to se nekako desilo prirodnim tokom. Svi u porodici, i široj i užoj se bave umjetnošću, bila to izrada fotografija ili slikanje uglavnom to je valjda u genima.”
Šta je po Vašem mišljenju dobra fotografija?
“Po meni dobra fotografija je ona koja je nastala slučajno što bi rekli ,,spontana”.”
Šta je potrebno za dobru fotografiju?
“Za dobru fotografiju bitna je saradnja, da u njoj učestvujemo svi, i ja kao fotograf kao i osoba koju fotografišem. Nema ništa ljepše nego kada ne moraš tu osobu da učis kako da se ,,namjesti” . Prirodnost je na prvom mjestu.”
Koliko Vam je vremena trebalo da naučite da fotografišete?
“Kao što rekoh,ne postoji određeni vremenski period, učim se tome od rođenja.”
Koje fotografisanje Vam je ostalo u sjećanju kao posebno?
“Fotografisanje svadbi me najviše čini emotivnom. Saživim se sa mladencima i preživim sa njima svaki trenutak i onaj srećni i onaj tužni. Plačem sa njima i smijem se.”
Imate li uzore u svom poslu?
“Uzor mi je otac koji me je uveo u svijet fotografije.”
Postoji li poznata osoba koju biste željeli da fotografišete?
“Ne mora da bude poznata, dovoljno je da ima to nešto u sebi potrebno za dobru fotografiju, harizmu, prirodnu ljepotu i neku pozitivnu energiju.”
Da li se isplati biti fotograf i koliko su u Beranama traženi fotografi na događajima?
“Ne bih rekla da se baš isplati raditi ovaj posao kao ni u Beranama tako ni šire, jer fotografija je izgubila svoju vrijednost pojavom društvenih mreža. Mladi više ne izrađuju fotografije jer im samo služe za ,,izbacivanje” na fejsbuk i instagram. Kako kaže skoro jedna baka koja je radila slike kod mene:
,,Više imam slika iz 1941.nego sad kad svu moguću tehniku imamo”, e pa to nam sve kaže.
Za kraj, Vaši budući planovi, ideje i poruka mladima…”
“Moji planovi vezani za ovaj posao su da se ja i brat, koji takođe sa mnom radi, a pritom je i završio fakultet za vizuelne umjetnosti, posvetimo maksimalno usavršavanju novih tehnika i nastavimo porodičnu tradiciju.”
“Moja poruka mladima je da rade ono što vole, budu originalni i ne odustaju ako jednom nisu uspjeli.”
