Naš sugrađanin Dušan Babić je sa 23 godine života uspješno završio Pravni fakultet i postao košarkaški sudija. Rodom je iz Berana i živi u Beranama. U ovom trenutku sudi sve kategorije Lige mladih na nivou Crne Gore. O svojim počecima, o ljubavi prema košarci i svojoj karijeri ekipa našeg portala razgovarala je sa Babićem.
Da li ste trenirali košarku? Da li Vam teško padaju pripreme za utakmicu?
Da, košarku sam počeo da treniram u Košarkaškom klubu Lim kada sam imao 10 godina. Pripreme za utakmicu mi uopšte ne padaju teško, mada moram priznati da se značajno i ne pripremam za utakmicu, sa obzirom da košarku živim 24 sata. Naravno, uvijek se trudim da budem odmoran pred utakmicu, ali značajne pripreme osim nekih dogovora sa kolegama nemam.
Kada ste položili za košarkaškog sudiju? Kada ste počeli da se bavite sudijskim poslom i za koju ligu ste bili zaduženi? Koju ligu sada sudite?
Za košarkaškog sudiju sam položio sa svojih 15 godina, kada sam se prvi put pojavio na seminaru za sudije. Što se tiče liga u početku sam sudio isključivo utakmice najmlađih kategorija, kako bih sticao dragocjeno iskustvo i shvatao ljepotu ove profesije. U ovom trenutku sudim sve kategorije Lige mladih na nivou Crne Gore.
Da li ste sudili međunarodne utamice? Na kojoj utakmici bi posebno voljeli da sudite?
Nažalost nisam imao priliku da odsudim nijednu međunarodnu utakmicu, ali sa obzirom na moje godine, smatram da još nisam zakasnio i nadam se da će ta prilika doći u dogledno vrijeme. Najviše bih volio da odsudim neko od reprezentativnih takmičenja, jer uživam u praćenju istih.
Da li je u Crnogorskim takmičenjima sudijska trojka uvjek ista? Da li se desi da nekad zaborave da upišu neki poen ili ličnu, pa da se na vaše reagovanje izvrši promjena?
Sudijska trojka nikad nije ista, često se sudi u različitom sudijskom sastavu, što je dobro premda da se na taj način upoznajemo sa velikim brojem kolega i samim tim učimo jedni od drugih. Dešava se, ali jako rijetko. Uvijek se vodi računa da samo licencirana lica sjede za zapisničkim stolom, koja uzgred su od integriteta i ako se skučajno dogodi neka greška, često je to zbog nesporazuma ili trenutnog pada koncetracije.
Da li se desi da sudite neku utakmicu, a da je u isto vrijeme utakmica npr. Budućnost – Partizan pa da se okrećete i pitate za rezultat?
Bilo je i takvih situacija, ali se trudim da pošteno odradim posao koji me očekuje, a sa obzirom na razvoj tehnologije iste utakmice pogledam kasnije u snimku.
Da li Vam roditelji djece koja igraju pišu prijeteće poruke ili Vas na ulici ,,presreću” i govore kako i šta treba da radite na terenu? Kako sve to utiče na Vas? Kakav odnos imate sa publikom, kako ,,trpite“ skandiranja na račun sudija?
Zaista nisam imao takvih iskustava. Uglavnom sam upoznavao kroz utakmice djecu i roditelje koji na zdrav način doživljavaju sport. Apsolutno se trudim da ne čujem publiku. Koncetrisan sam na situacije koje se događaju na terenu. Trudim se da odsluškujem samo potrebe mojih kolega i zapisničkog stola tokom meča.
Koliko Vam teško pada davanje ličnih grešaka? Da li se kajete zbog neke svoje sudijske odluka?
Ne pada mi teško ukoliko donesem pravednu odluku. Međutim, ukoliko napravim grešku, naravno ne iz loše namjere trudim se da na još veći nivo podignem svoju koncetraciju kako bih smanjio greške na minimum. Ne kajem se, samo se trudim da istu grešku ne ponovim. Grešaka će uvijek biti, samo ih treba svesti na minimum.
Da li nekad komentarišete rad svojih kolega? Koliko je važno imati dobar tim sudija na terenu sa kojim sarađuje?
Rad svojih kolega, kao i moj uvijek komentarišemo nakon utakmice, i pokušavamo donijeti određene pouke i samim tim poboljšati naše suđenje, odnos i komunikaciju za neku narednu utakmicu na kojoj bi bili zajedno delegirani. Od izuzetne važnosti je odnos sa kolegama. Ja imam tu sreću da zaista mogu reći da sudim sa starijim i iskusnijim kolegama koji su prije svega dobri ljudi čije savjete uvijek rado saslušam.
Kada gledate utakmice sa društvom koliko često komentarišete sudijske odluke? Za koji klub navijate? Kojeg crnogorskog igrača posebno izdvajate?
Veoma rijetko, jer primjećujem da mojim prijateljima koji su navijački ostrašćeni ponekad i ne odgovara pravda koja ide na štetu njihovog voljenog kluba, pa se trudim da izbjegnem dalju raspravu. Veliki sam navijač Fudbalskog kluba Milan. Od crnogorskih igrača ne bih mogao nikoga izdvojiti, već bih se ipak ograničio na prostor Ex Yu gdje bih pomenuo Dejana Bodirogu kao nekog ličnog idola kada sam počinjao da treniram košarku.
Da li imate vremena da izađete? Koje je Vaše omiljeno mjesto u Beranama? Da li volite svoj grad?
Vremena mnogo nemam, ali se trudim da kada sam slobodan izađem i uživam sa ljudima koje volim i poštujem. Nemam omiljeno mjesto, veliki sam gurman, samim tim i ljubitelj restorana. Obožavam svoj grad! Sebe smatram velikim lokal patriotom i zaista mi je nekada i teško kada vidim da je sport u našem gradu na nivou golog amaterizma donjih granica.
Šta bi poručili mlađim naraštajima, da bi bili uspješni u ovom poslu, šta je potrebno?
Smatram da treba da rade na sebi, svakog minuta, sekunda. Rezultati ne mogu izostati onda.