Iako je fizičko distanciranje efikasan način za usporavanje širenja mnogih virusa, ono može dovesti i do osjećaja usamljenosti i izolacije, posebno kod starijih odraslih osoba.
Ljudi se distanciraju od drugih kako bi se spriječilo širenje SARS-CoV-2, tako i sa COVID-19. Međutim, izolacija značajno utiče na zdravlje, doprinoseći stanjima poput depresije, anksioznosti i demencije.
Iz tog razloga, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ohrabruje ljude da nastave druženje na daljinu, na primjer telefonom ili putem internet platformi.
Ovaj članak govori o tome kako izolacija i mentalno zdravlje utiču jedno na drugo. Takođe se istražuje ko je najviše izložen riziku, neki znakovi i simptomi koji mogu pokazati da će osobi možda trebati podrška, kao i kako se ljudi mogu nositi sa usamljenošću i izolacijom.
Izolacija i mentalno zdravlje
Prema SZO, mreže socijalne podrške mogu imati značajan pozitivan uticaj na zdravlje. U stvari, mnoge zemlje usamljenost tretiraju kao zdravstveni prioritet.
Socijalna povezanost je presudna i za mentalno i za fizičko zdravlje. Neki istraživači čak vjeruju da su veze biološka potreba i da su one od vitalnog značaja za naše blagostanje i opstanak.
Neki od rizika mentalnog zdravlja povezani sa usamljenošću i izolacijom mogu da uključuju:
depresiju, anksioznost, šizofreniju, samoubistvo, demenciju, Alchajmerovu bolest.
Neka straživanja takođe potvrđuju povezanost između usamljenosti i nekih fizičkih stanja, kao što su srčane bolesti i rak dojke.
Ko je izložen riziku?
Svijet se trenutno bavi pandemijom COVID-19, a zdravstvene organizacije širom svijeta pozivaju ljude da drže fizičku distancu. Fizičko distanciranje je efikasna metoda za spriječavanje širenja SARS-CoV-2, ali može dovesti do usamljenosti.
NAPOMENA: Ovdje se treba osvrnuti na prethodni dio priče o kontaktima preko socijalnih mreža i objasniti razliku između socijalne i fizičke distance. Naime, socijalna distanca podrazumijeva prekid bilo kojih društvenih kontakata bez obzira na udaljenost, što nam u ovoj situaciji nije potrebno. Fizička distanca, u ovom slučaju, podrazumijeva minimalnu fizičku udaljenost od dva metra između ljudi, sa ciljem da se uspori širenje zaraze, ali bez prekidanja društvenih kontakata koji su u ovoj situaciji od esencijalnog značaja.
Starije odrasle osobe naročito se osećaju izolovano. Prije pandemije COVID-19, istraživači su procijenili da je izolacija zahvatila više od osam miliona starijih odraslih.
Jedan od razloga što su starije odrasle osobe više izložene riziku usamljenosti je taj što često dožive važne životne promjene, kao što su: penzionisanje, nerijetki gubitak životnog saputnika, djeca koja odlaze od kuće i starosni zdravstveni problemi.
Ove promjene mogu da prekinu društvene veze, čineći ih teškim za druženje. Osobama sa invaliditetom ili zdravstvenim stanjima koja ograničavaju fizičku aktivnost takođe može biti teže sa se druže van kuće.
Starost i osnovna zdravstvena stanja takođe su faktori rizika za razvoj teških simptoma COVID-19. Najbolji način zaštite ranjivih ljudi je praktikovanje fizičke distance, ali ovo takođe može pogoršati usamljenost kod ljudi koji se već osjećaju izolovano.
Stopa usamljenosti u Sjedinjenim Državama takođe raste. Neki stručnjaci sugerišu da sve veći broj ljudi u Sjedinjenim Državama redovno doživljava izolaciju. I druge nacije, uključujući Njemačku, Australiju i Ujedinjeno Kraljevstvo, kažu da se suočavaju sa epidemijom usamljenosti.
Neki društveni trendovi takođe mogu uzrokovati socijalno isključivanje. Na primjer, prosječna veličina domaćinstva se smanjila, a mnogo više parova odlučuje na to da nema djecu.
Istraživači su takođe zabilježili manju posjećenost u društvenim grupama, niže učešće u vjerskim grupama i pad prosječne veličine socijalnih grupa u Sjedinjenim Državama.
Ostali faktori životnog stila koji čine vjerovatnijim da će neko doživjeti usamljenost uključuju: razvod, živjeti sam, biti sam (bez partnera).
Znakovi i simptomi na koje treba paziti
Neki znakovi i simptomi koji ukazuju na to da izolacija utiče na mentalno zdravlje osobe mogu obuhvatati: osjećanja depresivnosti i anksioznosti, agresivno ponašanje, pasivan stav, loš kvalitet sna, opadanje kognitivnih fukcija, oslabljena memorija i loša briga o sebi ili samozanemarivanje.
Istraživači veruju da su posljedice usamljenosti i izolovanosti različite u zavisnosti od starosti osobe.
Na primjer, ljudi od 18 do 49 godina mogu se boriti za problemom da se fokusiraju ili mogu češće jesti (prejedati si). U međuvremenu, djeca i mlađi adolescenti mogu imati veće kognitivne, bihejvioralne i emocionalne poteškoće.
Kako ostati u vezi
Pronalaženje načina da se povežete sa drugima može umanjiti efekat usamljenosti na mentalno zdravlje ljudi dok se ne sklone na svoje mjesto.
Dosezanje do voljenih ljudi, prijatelja i osoba kojima je potrebna pomoć, danas ima mnogo oblika. Sa više platformi koje možete birati, ljudi se mogu povezati putem: pošte, telefona i SMS-a, email-a, društvenih medijia, platformi za video chat.
Kako paziti na druge
S protokolima za fizičko distanciranje širom svijeta, SZO preporučuje pomoć ljudima kojima je potrebna pomoć tokom pandemije COVID-19. Dobro je kontaktirati članove zajednice koji mogu biti izloženi riziku izolacije, usamljenosti i zdravstvenih komplikacija.
Kucanje na susjedova vrata i držanje na sigurnoj udaljenosti ili pozivanje telefonom može i njih, a i nas podsjetiti da imamo podršku u blizini. Redovni telefonski pozivi ili video ćaskanja takođe mogu pomoći u smanjenju osjećaja usamljenosti i izolovanosti.
Slanje nečijeg paketa za njegu je još jedan način da ostanete povezani. Ljudi koji brinu o ugroženim pojedincima mogu na svom pragu uzimati ljekove ili odbacivati namirnice i druge potrepštine.
Takođe, iako su mnoga preduzeća zatvorena tokom pandemije COVID-19, na mreži je moguće pronaći programe vježbanja, video snimke za ljepotu i njegu, kao i različite kurseve ili eventualno posao. Učešće u virtuelnim aktivnostima sa drugim ljudima može promovisati osjećaj povezanosti i umanjiti usamljenost.
Kada potražiti pomoć
Ljudi koji osjećaju usamljenost treba da potraže pomoć ljekara ili terapeuta ako primijete bilo kakve znakove ili simptome anksioznosti ili depresije. Oni mogu da uključuju: nemir ili razdražljivost, upornu brigu, previše ili premalo spavanja, nemogućnost koncentracije, suicidalne misli.
Kada prijavljujete nekog drugog, vrijedi provjeriti da li jedu, spavaju i vode računa o sebi. Ako se bore, mogu imati koristi od podrške.
Povećana agresija u izolaciji
Mnogobojna istraživanja posebno ukazuju na još jedan opasan fenomen koji se javlja u izolaciji, a to je povećana agresija. Potiskivanje je za ljudsku psihu normalan fenomen i bez ove situacije, međutim, sama izolacija ili osjećaj izolovanosti dovodi do popuštanja mehanizama odbrane usljed deprivacije osnovnim ljudskim potrebama, a prije svega kontakta sa drugima. Osjećaj da nam nešto od esencijalnog značaja fali ili da nam je oduzeto, dovodi do agresije, koja se u uslovima izolacije teško kanališe. Samim tim ova situacija stvara nove i produbljuje stare probleme kao što je nasilje u porodici, koje je u ovakvim okolnostima, kako pokazuju istraživanja veće za do čak 33 odsto. Kako uslovi žrtvama nasilja u ovoj situaciji još više otežavaju ooložaj, savjetuje im se da kontaktiraju SOS centre namjenjenje žrtvama nasilja, sa posebmim fokusom na djecu i žene kao najugroženije grupe trenutno. Nacionalna SOS linija za žrtve nasilja u porodici radi 24h, besplatna je i anonimna. Nasilje se može prijaviti na broj 080 111 111. Linija nudi sveobuhvatnu pordršku, brojeve specijalizovane za besplatnu pravnu i psihološku pomoć: Sigurne ženske kuće – 069 013 321 (24/7), SOS telefina za žene i djecu žrtva nasilja Podgorica – 020 232 254 i 067 805 297 (24/7), Centra za ženska prava – 067 104 700 (od 9-17h, radnim danima) i Centra za romske inicijative – 067 104 700 (24/7).
Prevencija samoubistava
Ako poznajete nekoga koji je pod direktnim rizikom od samopovrede, samoubistva ili povrede druge osobe, postavite ono teško pitanje: “Da li razmišljate o samoubistvu?“
Slušajte osobu bez predrasude.
Nazovite 122 ili lokalni broj za hitne slučajeve ili pošaljite SMS na lokalnoj SOS liniji da biste komunicirali sa obučenim savjetnikom za krizne situacije.
Ostanite sa osobom dok ne stigne stručna pomoć.
Pokušajte da uklonite oružije, ljekove ili druge potencijalno štetne predmete.
Ako vi ili neko koga poznajete razmišljate o samoubistvu, telefonska linija za hitne slučajeve vam može pomoći, dostupna je 24 sata dnevno na 124.
V.I.