Pilav ili već “ukus detinjstva”, saglasiće se mnogi. Svi smo kao mali voljeli da vidimo hrskave korice piletine uronjene u sočni pirinač. Mmm, nezaboravno.
Pilav se može napraviti na bezbroj načina ili već gotovo od svega što u tom momentu imate u frižideru.
Pirinač ne bi trebalo kuvati duže od 15-ak minuta da ne bi postao ljepljiv i gnjecav a da bi zadržao i lijep izgled a i naravno da bi prvenstveno zadržao svoje nutritivne vrijednosti. Jer ne zaboravimo da je pirinač, poslije pšenice, najčešće korišćena žitarica u svijetu, jer sadrži veliki procenat ugljenih hidrata – što znači da ima veliku energetsku vrijednost a nizak sadržaj proteina i masti.
Pored ugljenih hidrata ima dosta hranljivih sastojaka kao što su biljna vlakna, minerali i vitamini (vitamin B), koji djeluje umirujuće na nervni sistem a od minerala su zastupljeni i kalijum i kalcijum i fosfor i magnezijum i cink i gvožđe.
U kineskim i japanskim restoranima je pirinač glavni obrok; čak se na japanskom pirinač i obrok isto kažu “gohan”, tako da već možete da zaključite koliku važnost oni pridaju pirinču.
Tako ukoliko odete na odmor u Japan ili Kinu, nećete sigurno ostati gladni, jer ukoliko vam se ne svidi prilog uz prinač, uvijek možete jesti pirinač koji je neizostavni dio svake trpeze. Obrok koji je uvijek sastavljen od kuvanog pirinča i prilozi oko kojih se već dogovaraju (da li povrće, da li riba, da li meso ili već neki drugi dodatak).