Istorija lužačkog prosvjetiteljskog rada započela je tokom 1869. godine osnivanjem škole pri manastiru Đurđevi Stupovi u kojoj su učili i prvi đaci iz ovog naselja koje je stijarije od samih Berana.
Sadašnje nastavno osoblje škole u Lušcu, koje sačinjavaju Ljiljana Todorović, Daliborka Popović i Marina Marsenić može poslužiti kao primjer u beranskom kraju o tome kako treba da se obavlja izuzetno odgovorna dužnost vaspitavanja i učenja najmlađih naraštaja koji su pravi izdanak onih starih generacija učitelja i učiteljica o kojima su pjesme pjevane i priče pisane i kojih se svi rado sjećaju, piše espona.
„Lužac je prigradsko naselje u kojem je primijetan prirast stanovnika, pa se i očekuje veći broj učenika“ napominje gospođa Todorović. „Školska zgrada u kojoj obitavamo je predstavljala, a nažalost i dalje predstavlja dok to konačno i ne riješimo, opasnost po našu djecu, jer je u dvijema učionicama trošni stari patos, koji se oslanja na natrule grede, tako da je samo pitanje vremena koliko sve to može izdržati, a slično je i sa krovnom konstrukcijom.
Naravno, mi smo riješili da tu neizvjestnost i prekratimo uz pomoć građana i predstavnika Mjesne zajednice i svih ostalih zainteresovanih, pa evo i upućujemo poziv svima onima koji nam mogu pomoći, da svoju novčanu pomoć uplate na žiro račun Mjesne zajednice Lužac, koji se vodi kod Crnogorske komercijalne banke, a on glasi: 510-17226-63.
Pomoć se može uplatiti i kod nas u školi, nastavnom osoblju. Inače, prošle godine smo se obraćali za pomoć Ministarstvu prosvjete Crne Gore, ali nam nijesu izašli u susret. Obratili smo im se zahtjevom i sada i nadam se da pomoć ovog puta neće izostati”, uvjerena je ona.
