Upotreba žumanca kao veziva za pigmente je tehnika poznata od davnina. Istraživanja su pokazala da se ovaj metod koristio i za boje kojima su naslikane predstave u Nestorovoj palati u Pilosu, u Grčkoj, oko 1200. godine p.n.e.. Tek mnogo kasnije, u 15. veku će se u Evropi desiti promjena u slikarskim tehnikama, kada će majstori početi da koriste uljane boje.
Studije sprovedene na nekim od najvažnijih djela renesansnih umjetnika – Sandra Botičelija ili Leonarda da Vinčija, otkrili su dokaze o tragovima jaja na njima. Stručnjacima je ova tehnika miješanja žumanaca i ulja poznata već duže vrijeme – ali ono što im nije bilo jasno jeste koja je bila svrha svega toga.
Koja je bila svrha ove mješavine?
Međunarodni tim hemičara je odlučio da otkrije zašto su veliki majstori u svojim djelima koristili žumance u uljanim bojama, tokom 16., 17. i ranog 18. veka. Da bi to uradili, dodali su žumance raznim vrstama ulja da vide kako ono utiče na njih.
“Postoji vrlo malo pisanih izvora i ne postoji nijedan naučni rad koji je ranije urađen da bi se ova tema istražila”, kaže Ofeli Rankuet, istraživač na Institutu za tehnologiju u Кarlsrueu i glavni autor studije, objavljene u časopisu Nature Communications.
Dakle, da bi sproveli eksperiment, istraživači su naslikali tri slike. Prvu od pigmenta mljevenog sa lanenim uljem, druga je imala gotovo identičnu mješavinu s tim da je dodato nekoliko kapi žumanca, dok je treća nastala od mješvine pigmenta i razblaženog rastvora žumanca pomiješanog sa uljem. Rezultati otkrivaju da žumance može uticati na boje, u zavisnosti od toga kako je dodato i pigmenta koji se koristi.
“Promenom tehnike pripreme možete promijeniti svojstva boje. Prema tome, dvije boje sa istim sastavom mogu imati različite mikrostrukture i to će rezultirati različitim osobinama”, kaže Ilaria Bonaduće, istraživač sa Univerziteta u Pizi.
Studija takođe otkriva da je vlaga imala manji uticaj na boje kada je napravljena sa žumancetom. Kao i da tehnika pravljenja boja sa žumancetom produžava vrijeme sušenja, što takođe pomaže u zaštiti slika. Sve ovo ukazuje da su slikari znali da korišćenjem žumanca poboljšavaju kvalitet svojih slika, kako tvrde istraživači.
“Prilično sam sigurna da nisu znali hemijska i fizička svojstva cijelog ovog procesa, ali su dobro znali šta rade”, zaključuje Bonaduće.
Izvor: National Geographic Srbija