Cijene stanova u Nikšiću odavno su prešle 1.000 eura po kvadratu. Danas novogradnja prelazi i 2.000, a cijene pojedinih stanova gotovo su izjednačene sa Podgoricom.
A plate? One uglavnom ostaju između 600 i 800 eura.
I zato se sve češće pitam, kako danas prosječna osoba uopšte može kupiti stan u Nikšiću?
Jer sa ovim cijenama nekretnina, stan je od osnovne potrebe postao luksuz.
Nekada se pričalo kako je Nikšić jeftiniji grad za život. Danas to više baš i nije tako. Posebno kada je riječ o tržištu nekretnina i novogradnji u Nikšiću.
Cijene kvadrata rastu iz godine u godinu. Rast cijena stanova prati i rast kirija, dok mogućnosti građana ostaju gotovo iste. Mladi ljudi sve teže mogu sebi priuštiti da se osamostale i riješe stambeno pitanje.
I onda dolazimo do matematike.
Stan od 40 kvadrata, po cijeni od 2.000 eura po kvadratu, košta oko 80.000 eura.
Ako se za takav stan podigne kredit na 30 godina, rata bi bila oko 400 do 500 eura mjesečno. Na kraju banci vratite mnogo više nego što stan stvarno vrijedi.
A gdje su računi, hrana, gorivo i život?
Za prosječan porodični stan od 60 kvadrata potrebno je oko 120.000 eura. Kredit za takav stan znači rata koja lako prelazi 700 eura mjesečno.
Dakle, dvije prosječne plate odlaze skoro samo na kredit.
I onda se pitamo zašto mladi ostaju sa roditeljima, zašto kasnije osnivaju porodice ili zašto odlaze iz Crne Gore.
Iz iskustva rada u agencijama za nekretnine na primorju, mogu razumjeti zašto su tamo cijene kvadrata više. Pogled na more, blizina plaže, turizam, sezona, investicije stranaca – sve to utiče na tržište.
Ali to ne znači da opravdavam takve cijene.
Jer ni na primorju, ni u Podgorici, ni u Nikšiću prosječan građanin više teško može sebi priuštiti stan.
I to je suština problema.
Ali kada već pričamo o Nikšiću, onda se stvarno pitam šta je to toliko podiglo cijene stanova u našem gradu?
Da se razumijemo, Nikšić ima predivnu prirodu. Jezera, planine, mir, prostor. I da novogradnja niče uz jezero, sa pogledom na prirodu i sadržajem koji opravdava takvu cijenu, razumjela bih.
Ali novogradnja u sred stambenih blokova po cijenama koje sustižu Podgoricu?
To već teško.
Podgorica je glavni grad. Nudi više fakulteta, institucija, kompanija i poslovnih prilika. I potpuno je logično da tamo cijene nekretnina budu više.
Ali šta se to u poslednjih godinu ili dvije toliko promijenilo u Nikšiću da kvadrat novogradnje dostigne Podgoricu?
Drago mi je što se grad razvija i napreduje. Što se gradi, ulaže i što Nikšić više nije grad koji stagnira kao nekad.
Ali da li taj razvoj stvarno prati život građana?
Da li danas imamo toliko više radnih mjesta? Toliko veće plate? Toliko više prilika za mlade?
Ili mladi i dalje odlaze iz Nikšića u potrazi za poslom i boljim životom?
Nije problem samo u cijenama stanova u Nikšiću. Problem je i u tome što rast cijena kvadrata ne prati rast plata.
Cijena kvadrata danas često raste brže nego mogućnost običnog čovjeka da taj kvadrat kupi.
I nije ovdje pitanje samo investitora, tržišta ili potražnje. Naravno da svako želi da zaradi i proda po većoj cijeni. Problem je što stan polako postaje luksuz, a ne osnovna životna potreba.
Posebno za mlade ljude koji tek počinju da rade i stvaraju nešto svoje.
Nekada je kredit bio način da kupiš stan. Danas je način da ga otplaćuješ pola života.
I možda je najveći problem što smo se već pomirili sa tim da je normalno dati 100.000 ili 150.000 eura za stan, a onda narednih 30 godina živjeti pod kreditom.
Pošto sam ipak više ljubitelj kuće nego stana, a za ove cijene kvadrata ni novca ni kredita nemam, ako neko ima povoljnu kuću sa većim placem u nekom prigradskom naselju – neka se javi 😄