O ženama koje trpe nasilje čujemo kad postanu statistika. Prošle godine čak 430 njih tražilo pomoć od Sigurne ženske kuće, jer su trpjele porodično nasilje. Osjećaj sramote, nada da će se nasilnik promijeniti i “da su djeca mala” su razlozi ostanka u nasilnoj vezi koje su žene najčešće navodile.
Crnogorska javnost mora da zapamti da u posljednje dvije godine znamo bar za četiri slučaja nasilja u porodici koji su imali tragičan ishod. To znači da su Crnogorke, bukvalno, na nišanu pištolja svojih muževa ili partnera.
“Sigurna ženska kuća, SOS telefon Nikšić i Centar za ženska prava su podnijeli 10 krivičnih prijava protiv državnih službenika koji nijesu koristili svoja zakonska ovlašćenja kako bi zaštitili pravo na život žrtvama nasilja u porodici. U poslednje dvije godine partneri su ubili Biljanu Kršikapu iz Nikšića, Veljdetu Ljiković iz Bara, Slobodanku Dragićević iz Pljevalja, kao i oca Olge Asanović-Džiknić iz Berana koji je branio svoju kćerku od muža, a koji je uprkos tome uspio da rani i nju i njenu majku”, navodi se u izvještaju SŽK za prošlu godinu.
Osjećaj sramote, nada da će se nasilnik promijeniti i “da su djeca mala” su razlozi ostanka u nasilnoj vezi koje su žene najčešće navodile. Najveći broj žena 42 odsto se odlučuje da napusti nasilnog partnera tek nakon 10 godina nasilne veze ili duže. Klijentkinje su obično trpjele višestruke oblike nasilja, npr. istovremno fizičko, psihičko, seksualno. Sve žene koje su se za pomoć obratile Sigurnoj ženskoj kući su bile žrtve psihičkog nasilja
Više od dvije trećine žena koje su nasilje trpljele od strane sadašnjeg partnera su žrtve fizičkog i psihičkog nasilja istovremeno.
Sa druge strane, oblike nasilja kao što su ekonomsko nasilje i proganjanje češće su trpljele žene od strane svojih bivših partnera. Seksualno nasilje većina žena koje su se za pomoć obratile SŽK nijesu prepoznale.
“Ali su u toku razgovora iznosile da su ih njihovi sadašnji ili bivši partneri prisiljavali na seksualni odnos”, navodi se u izvještaju. U skloništu SŽK je u toku prošle godine bilo smješteno 127 osoba i to 81 žena i 46-oro djece.
“Sve žene koje su se za pomoć obratile Sigurnoj ženskoj kući su bile žrtve psihičkog nasilja”, navodi se u izvještaju. U praksi veliki problem predstavlja to što i dalje postoji veliki broj slučajeva gdje žene ne prijavljuju nasilje, pa je tako od ukupnog broja osoba koje su se za pomoć obratile SŽK, njih 40,23 odsto prijavilo nasilje policiji, odnosno 173 osobe.
“Svaka treća žrtva nasilja od onih koje su prijavile policiji je odustala od postupka”, navodi se u izvještaju.