Mirjana Marsenić Vujović je završila FLU na Cetinju 2011. godine, na odsjeku slikanja u klasi prof. Branislava Sekulića. Pohađala je specijalističke studije 2011. u Pont Avenu u Francuskoj, a magistarske studije slikarstva 2013. završila je na FLU Cetinje u klasi prof. Ratka Odalovića. Od 2015. radi kao profesor likovne umetnosti u QSI Međunarodnoj školi Crne Gore.
Organizator je Balkanskog umjetničkog festivala za sve QSI Internacionalne škole na Balkanu 2017, članica je ULUCG od 2011. i Udruženja likovnih umjetnika “Kula” od 2010. godine. Dobitnica je priznanja “21. jul” opštine Berane za ostvarene rezultate iz oblasti likovne umjetnosti 2014; Godišnje nagrade za slikarstvo FLU Cetinje 2011; Nagrade Opštine Berane za najboljeg studenta 2010. i Nagrade ZAMTES za najboljeg studenta 2009. Bila je predstavnica Crne Gore na 7. Igrama Frankofonije u Nici; selektovana od strane Međunarodne komisije za Francuski jezik i kulturnu raznolikost 2013. Izlagala je u Londonu, Amsterdamu, Podgorici, Nici, Palermu, Veneciji….
Ko je prvi primjetio Vaš talenat?
Moj talenat je prvo primijetila moja majka i moje sestre, što je kasnije potvrđeno od strane profesora. Mogu istaći i da su obije moje sestre jako darovite, međutim nisu razvile svoj talenat ali može se reći da svoju kreativnost ispoljavaju u okviru svoje struke koliko im ona to dozvoljava.
Kada ste sami postali svjesni da Vas privlači svijet boja i platna?
Ja sam sa devet godina odlučila šta ću da upišem i čime ću se baviti, to je vrlo interesanto za tako malo dijete. Djeca promijene million zanimanja sa kojima žele da se bave, međutim ja sam ostala istrajna u toj odluci.
Kada ste sami postali svjesni da Vas privlači svijet boja i platna?
Čim sam uzela svjesno olovku i svesku bez linija ( toga se dobro sjećam), znala sam da ću se baviti nekom vrstom umjetnošću, samo što sam se kasnije usmjerila na slikarstvo.
Kakvi su bili Vaši prvi ozbiljniji radovi i kada?
Moji prvi ozbiljniji radovi su nastali u procesu pripreme da se upišem na Akademiju. Kako se tada primalo na Akademiji godišnje po pet studenata po smjerovima, ja sam morala da se pripremam ozbiljno par godina. Pet godina je trajalo moje spremanje za akademiju u ateljeu kod mog stica Raduna Marsenića koji je akademski slikar, tada sam i napravila prve ozbiljnije radove.
Koju tehniku najčešće koristite, a za koju smatrate da je najljepša?
Koristim se svim tehnikama u koliko to moje istraživanje zahtijeva. Na Likovnoj akademiji prve dvije godine mi izučavamo sve tehnike da bi se kasnije usmjeravali na smjerove koje smo upisali. Do sada sam svoje istraživanje prenosila kroz skupture, instalacije, crteže, akvarele, kolaže, međutim najvjernija sam tehnici akrilik na platnu.
Koja tema dominira Vašim radovima sada, i koliko se to promijenilo u odnosu na početne radove?
Obraćam se prirodi u potrazi za inspiracijom u kreaciji abstraktnih slika koje su kao podsjetnik da proces staranja i rasta se uzajamno preklapaju. Fokusiram se na teksturama koje su prisutne u našem okruženju, kao što je prerasla mahovina na drveću, mahovina na kamenju, abstraktne teksture koje se mogu naći na zidovima i strukturama napravljenim ljudskom rukom koje su istrošene prirodnim procesom i vremenom. Fotografišem segmente ovih površina i koristim ih da naslikam abstraktne motive, akvarele i instalacije kroz prirodne boje, guste teksture u skladnim kompozicijama. Ova razmjena između prirode i čovjeka je meni bitan podsjetnik da smo oboje krhki i trajni u isto vrijeme. Sadašnji radovi su mi drugačiji u odnosu na početne, što me i raduje, ne bi bilo dobro da se ponavljam.
Šta je to što Vas posebno privlači slikanju?
Slikarstvo ne posmatram kao posao, ono je dio mene i moje ličnosti, mediji pomoću kojeg se izražavam…
Gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiracija ne postoji, to je način opravdavanja za neradnike. Postoji samo veliki i mukotrpni rad, bar za one koje se profesionalno i ozbiljno bave umjetnošću.
Da li je teško biti umjetnik u Crnoj Gori?
Da, vrlo je teško. Umjetnik je prinuđen da radi neki drugi posao da bi obezbijedio sebi egzistenciju, rijetko ko može da živi od svoje umjetnosti, a pogotovo mladi umjetnici.
Koja iskustva imate sa predstavljanjem međunarodnoj i crnogorskoj publici?
Naime, već niz godina se aktivno predstavljam internacionalnoj publici. Moje internacionalno predstavljanje je počelo tokom studija na Visoku školu za Savremenu umjetnost u Pont Avenu. U Pont Avenu sam imala kolektivnu izložbu zajedno sa kolegama na kraju semestra, izlagali smo završene radove u galeriji Zias i u prostorijama škole. Nakon toga sam imala samostalno predstavljanje u manjem gradu Hedeu na sjeveru Francuske sa arhitekticom Agatom Pengres. Kasnije kreće serija predstavljanja u Betonu. Kad sam se vratila u Crnu Goru izabrana sam od strane “Internacionalne komisije” da predstavljam Crnu Goru u Nici na Sedmim igrama Frankofonije. Posle toga kreće moja dugogodišnja sadardnja sa “Gallery 106” iz Londona, gdje sam debitovala sa svojom prvom zajedničkom izložbom U-N-F-O-R-E-S-E-E-N? You Tell Us! u istoj galeriji, a godinu dana kasnije i svojom samostalnom izložbom “Passage of Time: The moment of recollection u Studio 106 Art Gallery”, zatim kolektivne izložbe “CLOUDED IDENTITIES: Nature Talks” u Gallery 106. U saradnji sa istom galerijom izlagala sam kolektivno dva puta u Veneciji u okviru Ca Zanardi palate, zatim ide samostalna izložba u saradnji sa “Gallery 106′ u Amsterdamu u galeriji “Hille Zotova Art Gallery “. Sada su u najavi dvije izložbe u novembru jedna kolektiva u Veneciji u palati Ca Zanardi i jedna samostalna izložba u Pragu.
Što se tiče predstavljanja u našoj zemlji tu su samostalna izložba u Umjetničkom paviljonu pod nazivom “Godisnja doba”, samostalna izložba u galeriji “Buca” u Tivtu, Samoslana izložba u okviru Barskog letopisa u Dvorcu Kralja Nikole, onda izložba u okviru galerije Univerziteta Donja Gorica. Izložba pod nazivom “Djetinjstvo” u Polimskom muzeju u Beranama. Izložba koja u Novom Sadu u Malom Likovnom salonu.
Do sad sam učestvovala u niz Umjetničkih rezidencija, Pariz, Venecija, London, Amsterdam….
Koji su Vaši hobiji, omiljena knjiga, pjesma…?
Nemam vremena za hobi obzirom da se bavim profesionalno sa dva posla. Radim kao profesor umjetnosti QSI internacionalnoj skoli i drugi posao, bavim svojim pravim pozivom “umjetnošću”.
Omiljena knjiga Vam je…?
“Žudnja za životom” od Irvina Stona, “Zločin i kazna”. Volim da čitam istoriske knjige od Montefjora. Poezija, Jesenjin, Dučić, Šantić.
Omiljena pjesma?
“Pismo majci” od Sergeja Jesenjina.
Poruka za mlade.
Pozitivan duh, želja za znanjem, sloboda, dobrota onda je cijeli svjet vaš.