Crna Gora je u poslednjih deset godina odbila 9.439 zahtjeva za azil u našoj državi, a odobrila ukupno 35, pokazuju podaci iz Strategije za integrisano upravljanje migracijama za period 2017. do 2020. godine koju je usvojila Vlada, piše Dan.
Kako bi se ispoštovali standardi Evropske unije koji se odnose na odnos prema azilantima Crna Gora je otvorila prihvatilište u Spužu. Prihvatilište za strance je u funkciji od 13. decembra 2013. godine i od otvaranja do 31. decembra 2015. Smještajem u Prihvatilište sloboda kretanja je ograničena za 157 nezakonitih migranata.
Nadležne službe su od 2007. do kraja 2015. otkrile 4.957 lica koja su nezakonito boravila u Crnoj Gori. Većina ilegalnih migranata dolazila je iz zemalja kao što su Alžir, Tunis, Maroko, Libija, Egipat, Eritreja, Sudan, Avganistan i Pakistan.
Zanimljivo je da je azil u Crnoj Gori do 2010. tražilo svega 39 lica, već 2011. taj broj je porastao na 239, 2012. 1.529, da bi 2013. bio postavljen rekord sa 3.554 zahtjeva i nijednom pozitivnom odlukom. Naredne 2014. godine azil je tražilo 2.312 lica, 2015. 1.611, a 2016. -190 lica.
Podnosioci zahtjeva za dobijanje azila u Crnoj Gori su najvećim dijelom bila lica iz Sirije, zatim Somalije, Eritreje, Konga, Gambije, a bilo je i pojedinačnih slučajeva iz Avganistana, Iraka, Kameruna, Liberije i Jemena.
Takođe treba navesti da je na ‘’crnoj listi’’ 19.402 lica za koje je zabranjen ulazak u zemlju na deset godina.
“Zakonom o strancima je propisano da se strancu neće dozvoliti ulazak u Crnu Goru ako upotrijebi tuđu, nevažeću, odnosno lažnu putnu ili drugu ispravu, ugrožava nacionalnu bezbjednost, javni poredak ili javno zdravlje, te ako je stranac u tranzitu preko teritorije Crne Gore, a ne ispunjava uslove za ulazak u treću državu.
Takođe, ograničava mu se pristup ako je na snazi zaštitna mjera udaljenja, mjera bezbjednosti protjerivanja stranca iz Crne Gore, zaštitna mjera protjerivanja stranca sa teritorije Crne Gore ili mu je otkazan boravak, te nema dovoljno sredstava za izdržavanje za vrijeme boravka u Crnoj Gori i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu”, navodi se u izvještaju.