Mr Irvin Masličić je rođen u Beranama 1981. godine. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesora Radoslava Tadića, 2006. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2008.godine. Radi kao likovni urednik u JU Centar za kulturu Berane, gdje vodi kreativnu likovnu radionicu „Paint club“. Do sada je izlagao na više samostalnih i kolektivnih izložbi. Sa Irvinom smo razgovarali o umjetnosti, njegovom stvaranju, inspiraciji ali i o pripremi za 14. samostalne izložbe koja će biti priređena početkom novembra u Podgorici.
Kada ste se počeli zanimati za umjetnost i slikarstvo uopšte?
Imao sam sreću da djetinjstvo provedem u pravom umjetničkom ambijentu, okružen bojama i platnima posmatrao sam roditelje kako slikaju i od njih učio prve poteze. Tako sam od malena ušao u taj čarobni svijet crtajući satima. U školi sam prvi put bio svjestan da imam dar za umjetnost, jer su me nastavnici i drugovi uvijek izdvajali kao nekog sa posebnim smislom za likovni izraz. Ubrzo su uslijedile i nagrade na međunarodnim konkursima dječijeg likovnog stvaralaštva: diplome, zlatne medalje, zlatne palete… iz Beograda, Novog Sada, Splita, Bitolja, zatim iz daleke Kine, Finske, Poljske, Slovačke… Sve je to kasnije uticalo, doprinijelo i opredjelilo me za moj profesionalni poziv.
Koji su dominantni motivi Vaših slika?
Iz svog slikarskog opusa izdvojio bih dva ciklusa „planinski pejzaž“ i „podvodni pejzaž“. Iz živopisnog polimskog i crnogorskog podneblja na svoj način sam izdvojio i afirmisao motivski pejzaž sa planinama i kanjonima. Na reljefan način tretiram strukturu planinskih masiva kroz višeslojne gradacije i uz pomoć različitih tonaliteta pokušavam da postignem skladnu cijelinu na slici. „Podvodni pejzaž“ je neiscrpan izvor mog slikarskog eksperimentisanja. Fascinirali su me oblici i ritmovi u harmoniji pod vodom, moja znatiželja da zaronim u dubine i da taj doživljaj prenesem na platno. Tako su ribe u prirodnom okruženju česti motivi na mojim slikama.
Gdje pronalazite inspiraciju za stvaranje?
Inspiraciju za svoje slike prvenstveno tražim u prirodi, jer volim da je posmatram i tražim interesantne momente koje zamišljam kako da ih kasnije likovno obradim i prenesem na platno u svom ateljeu. Bilo da slikam prepoznatljive motive ili one imaginarne polazim od inspirativnog izvorišta, percepiram vidjeno, transformišem oblike i dajem im neuobičajne, ali opet realne vizije. Zato se može reći da su moje slike sinteza viđenog i zamišljenog ili jedna irealna vizija u reanom svijetu. Iz tog svijeta uzimam motive i tražim ih u sopstvenim kolorističkim imaginacijama, tražim atraktivno, podvlačim značenje boje u različitim kolorističkim kombinacijama.
Kako to izgleda kada se nađete jedan na jedan, Vi i prazno slikarsko platno? Kako dolazi do realizacije motiva i ideje na platno?
Rekao bih nešto o rađanju mojih slika, da one praktično nastaju poslije sazrijevanja ideja koje se akumuliraju u jednom dužem periodu. Zato na praznim platnima počinjem ekspresivno, slikam dvije, tri ili više slika, a zatim ih polako i studiozno nadograđujem, obagaćujući ih teksturom i koloritom.
Smatrate li da je za umjetnost i slikarstvo opšte potreban poseban senzibilitet i receptivnost, i u čemu se to ogleda?
Svaki ozbiljniji umjetnik ima svoj senzibilitet. Koliko je on izražen na slikama zavisi od toga u kojoj mjeri je izgradio svoj likovni jezik, koliko je originalan i prepoznatljiv. To znači da se mora shvatiti da u kontekstu islikanog platna, u prirodi kolorita, strukturalnoj građi i opštoj predstavi naslikanog jeste kreativni ego umjetnika, bez obzira kojem, kakvom i čijem artističkom krugu pripadao. On je uvijek samo svoj sopstven.
Smatrate li da je za umjetnost i slikarstvo opšte potreban poseban senzibilitet i receptivnost, i u čemu se to ogleda?
Svaki ozbiljniji umjetnik ima svoj senzibilitet. Koliko je on izražen na slikama zavisi od toga u kojoj mjeri je izgradio svoj likovni jezik, koliko je originalan i prepoznatljiv. To znači da se mora shvatiti da u kontekstu islikanog platna, u prirodi kolorita, strukturalnoj građi i opštoj predstavi naslikanog jeste kreativni ego umjetnika, bez obzira kojem, kakvom i čijem artističkom krugu pripadao. On je uvijek samo svoj sopstven.
Kako umjetnici vide svijet i šta iz tog svijeta izvlače što njih kao umjetnike interesuje, a zatim to na neki novi, transformisani način stavljaju na platno?
Umjetnici prosto stvaraju svoj svijet potpuno usaglašen sa svojom intimom, dubljim unutrašnjim stanjem, egzistencijalnim i intelektualnim pogledima, stanovištima… Svemu viđenom i neviđenom, intuitivnom, daju svoj pečat, svoje viđenje, što čini uglavnom okosnicu stvaralačkog i intelektualnog potencijala, srž i suštinu njihove imaginacije, estetike i poetike. Poetika je jednostavno plod emotivne snage i kreativne imaginacije. Za stvaranje umjetničkog djela veliku ulogu ima i kreativna mašta. Mašta koja stvara umjetnička djela ne izbjegava stvarnost, već prodire u nju i hvata njen izgled u neobičnom i nesvakidašnjem obliku.
Da li su boje sa kojima slikate povezane sa sadržajem slike ili pak sa unutrašnjim stanjem duše?
Upravo sam boji dao posebnu važnost i mogu reći da je ona prioritetna u mom slikarstvu. Često razmišljam o kontrastima elemenata u prirodi. Slikajući, pokušavam da nađem odgovarajući, atraktivan i moderan izraz pomoću boje. Boja je kod mene i izvor svijetlosti i sama sjenka. Nanosim je najčešće pastozno, njome gradim reljef slike, koji zatim koloristički obogaćujem, akcentiram pojedine partije i postižem kolorističku dinamiku. Sve te različite nijanse izražavaju moj intimno doživljeni svijet.
Možete li da izdvojite omiljenu sliku?
Naravno da svaki umjetnik ima svoje omiljene slike za koje je na poseban način vezan. To su slike koje su nastale u jednom specifičnom kreativnom momentu, inspirativnom i neponovljivom. Možda bih mogao izdvojiti ciklus slika “Autumne e Paris” koje su nastale za vrijeme mog prošlogodišnjeg boravka u Cite International des Arts-u u Parizu. Takođe pratim i ostvarenja na aktuelnoj likovnoj sceni, družim se i sarađujem sa kolegama, često razmjenimo i radove, tako da u svom domu imam i omiljene slike drugih umjetnika koje su mi jako drage.
Koliko Vam je važno da Vaše slike ostvare kontakt sa posmatračem, i da li ste zadovoljni kako publika na neki način reaguje?
To je za svakog umjetnika važno. Emocije koje se bude i razvijaju kod posmatrača dok gleda sliku je najveći uspjeh za umjetnika. Prijaju takođe, i česti pozivi za izlaganje na izložbama (13 samostalnih izložbi), odnosno pozivi za učešće na likovnim simpozijumima i kolonijama (22 učešća). To potvrđuje da ljudi iz struke prepoznaju, prate i cijene vaš rad.
Na čemu trenutno radite, planirate li izložbu, projekat uskoro?
Zadovoljstvo svojim zanimanjem koje mi omogućava kreativni rad, iskazujem kroz posao likovnog urednika u JU Centar za kulturu Berane, gdje aktivno učestvujem u kulturnom životu sredine u kojoj živim. Pored toga veoma bitno je da likovni umjetnik kroz svoj rad bude prepoznat i široj likovnoj publici. Pored učešća na brojnim međunarodnim likovnim festivalima, često se predstavljam sa svojim radovima i na izložbama. U toku su pripreme za moju 14. po redu samostalnu izložbu, koja će biti priređena početkom novembra u Podgorici i sa kojom ću zaokružiti uspješnu i kreativnu godinu.